LIČNI/OSOBNI PODACI

VJEROVJESNIŠTVO I MISIJA

PRESELJENJE U MEDINU

ISLAMSKA DRŽAVA

SMRT

UKUĆANI

OSOBINE

PISMA VLADARIMA I VOĐAMA

Pisma vladarima i vođama  

Krajem šeste godine po Hidžri kada se Poslanik, s.a.v.s, vratio sa Hudejbijje, nakon mirovnog ugovora sa Kurejšijama, napisao je kraljevima i vođama pisma. Pozivao ih je u islam i podsjećao ih na povećanu odgovornost kao vladara. Ovo su neka pisma ukratko:  

·         Pismo Negusu, Ashami ibn el-Ebdžeru, abesinskom vladaru. U tom pismu stoji: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je pismo vjerovjesnika Muhammeda za Negusa El-Ashama, abesinskog velikana. Neka je selam na one koji slijede uputu i vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, nema suparnika, nema žene ni djeteta. Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Pozivam te u islam. Ja sam Poslanik, s.a.v.s. islama. Primi islam bit ćeš spašen.

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْاْ إِلَى كَلَمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللّهَ وَلاَ نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضاً

 أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ فَإِن تَوَلَّوْاْ فَقُولُواْ اشْهَدُواْ بِأَنَّا مُسْلِمُونَ

O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo! Pa, ako se oni okrenu, vi recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani![1]  

Ukoliko odbiješ nosit ćeš grijehe kršćana svoga naroda. Pismo je poslao po Amru ibn Umejji ed-Dameriju. Kada ga je Negus pročitao stavio ga je na oči sišao sa prijestola i primio islam pred Dža'ferom ibn Ebu Talibom. Napisao je pismo Poslaniku, s.a.v.s, u kojem ga je obavijestio da je primio islam i dao prisegu na vjernost. Udao je majku vjernika Habibu, Ebu Sufjanovu kćerku, za Poslanika, s.a.v.s, i na dar joj dao četiri stotine zlatnika. Poslao je nju i ostale muhadžire na dvije lađe sa Amrom ibn Umejjom ed-Dameijom. Stigli su kada je Poslanik, s.a.v.s,  bio na Hajberu. Negus je umro u redžebu devete godine. Poslanik, s.a.v.s,  je oglasio njegovu smrt na dan kada je umro, klanjao mu je dženazu u odsustvu. Naslijedio ga je drugi Negus. I njemu je Poslanik, s.a.v.s,  poslao pismo s pozivom u islam. Ne zna se da li je primio islam ili nije.  

·         Pismo vladaru Aleksandrije El-Mukavkisu. Poslanik, s.a.v.s, je napisao Mukavkisu, vladaru Egipta i Aleksandrije pismo u kome stoji: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je pismo vjerovjesnika Muhammeda za El-Mukavkisa, velikana kopta. Neka je selam na one koji slijede uputu. Potom, pozivam te u islam. Primi islam, bit ćeš spašen. Primi islam, Allah će ti dati nagradu dva puta, a ako se okreneš ponijet ćeš grijehe naroda kopta.

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْاْ إِلَى كَلَمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللّهَ وَلاَ نُشْرِكَ بِهِ

شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضاً أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ فَإِن تَوَلَّوْاْ فَقُولُواْ اشْهَدُواْ بِأَنَّا مُسْلِمُونَ

O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo! Pa, ako se oni okrenu, vi recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani![2]  

Pismo je poslao po Hatibu ibn Beltei'iju. Hatib je s njim razgovarao i dostavio pismo. Mukavkis ga je počastio. Pismo je stavio u kutiju od slonove kosti, stavio je na njega pečat i sačuvao ga za sebe. Uzvratio je na Poslanikovo pismo. U pismu je priznao da je ostao još jedan poslanik, ali da je mislio da će se pojaviti u Šamu. Nije primio islam. Poklonio je dvije robinje, Mariju i Sirin. Bile su veoma ugledne kod kopta. Poklonio je i odjeću, te mazgu po imenu Deldel. Poslanik, s.a.v.s, za sebe izabra Mariju i mazgu za jahanje, a Sirin je poklonio Hassanu ibn Sabitu.  

·         Pismo kisri, perzijskom kralju Abervizu. U njemu je pisalo: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je pismo vjerovjesnika Muhammeda za kisru, perzijskog velikana. Neka je selam na one koji slijede uputu i vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, nema suparnika. Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Pozivam te u islam. Ja sam Poslanik svim ljudima.

لِيُنذِرَ مَن كَانَ حَيًّا وَيَحِقَّ الْقَوْلُ عَلَى الْكَافِرِينَ

Da opominje onoga ko živ je, i da zasluže kaznu nevjernici.[3]  

Primi islam, bit ćeš spašen. Ako odbiješ, snosit ćeš grijeh vatropoklonika. Pismo je poslao po Abdullahu ibn Huzafi es-Sehmiju. Naredio je da pismo preda poglavaru Bahrejna, pa da ga on preda kisri. On pocijepa pismo nakon što mu ga pročitaše i reče: Bezvrijedni rob iz moga carstva da napiše svoje ime prije mog?! Kada je Poslanik, s.a.v.s, čuo za to reče: Neka Allah pocijepa njegovo carstvo! To se i dogodilo. Njegova vojska doživi katastrofalan poraz u borbi sa Bizantincima. Potom se protiv njega okrenu njegov sin Širvih, ubi ga i preuze vlast. U njegovom carstvu nastaše cijepanje i neredi sve dok islamska vojska u vrijeme Omera nije osvojila njegovo carstvo. Nakon toga, nikada se više nisu oporavili i uspostavili vlast.  

·         Pismo kajsaru, vladaru Bizantije. Njemu je napisao: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo je pismo Muhammeda, Allahovog roba i poslanika, za Herakla, vladara Bizantije. Neka je selam na one koji slijede uputu. Primi islam, bit ćeš spašen. Primi islam, Allah će te dva puta nagraditi. Ako odbiješ, snosit ćeš grijeh Arisijjina.

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْاْ إِلَى كَلَمَةٍ سَوَاء بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلاَّ نَعْبُدَ إِلاَّ اللّهَ وَلاَ نُشْرِكَ بِهِ

شَيْئًا وَلاَ يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضاً أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللّهِ فَإِن تَوَلَّوْاْ فَقُولُواْ اشْهَدُواْ بِأَنَّا مُسْلِمُونَ

O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo! Pa, ako se oni okrenu, vi recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani![4] Poslanik izabra za glasnika koji će nositi ovo pismo Dihjea ibn Halifu El-Kelbija i naredi mu da ga preda velikodostojniku Busre, a da on preda kajsaru. Kajsar je pješke došao u Šam u Bejtu-l-Makdis zahvaljujući tako Allahu na velikoj pobjedi nad Perzijancima. Kada je dobio pismo poslao je svoje ljude da nađu Arape koji poznaju Poslanika, s.a.v.s. Našli su Ebu Sufjana u društvu grupe Kurejšija. Doveli su ih pred Herakla, a on ih pozva u svoje sijelo. Oko njega sjedili su Bizantinski velikani. Pitao je ko je u najbližem srodstvu sa Poslanikom, s.a.v.s, pa su mu rekli da je to Ebu Sufjan. On ga približi sebi, a ostali sjedoše iza njega.  

Herakl reče: Ja ću ovoga ovdje pitati za onog čovjeka, Poslanika, pa ako slaže, reagirajte. Ebu Sufjan se postidi i ne slaga ništa. Razgovor je tekao ovako.

Herakl: Kakvog je roda kod vas?  

Ebu Sufjan: Plemenitog roda.

Herakle: Da li je ikada iko od vas, prije njega, govorio takve stvari?

Ebu Sufjan: Nije.

Herakle: Da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni?

Ebu Sufjan: Siromašni.

Herakle: Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?

Ebu Sufjan: Povećava.

Herakle: Da li je iko od njih napustio njegovu vjeru iz srdžbe, nakon što ju je primio?

Ebu Sufjan: Nije.

Herakle: Da li je prije ovoga bio lažov?

Ebu Sufjan: Nije.

Herakle: Da li krši ugovore?

Ebu Sufjan: Ne. Ebu Sufjan je ovdje uspio ubaciti riječ sumnje pa reče: Mi smo dogovorili primrje s njim pa ne znamo šta će uraditi.

Herakle: Da li ste se borili protiv njega?

Ebu Sufjan: Jesmo.

Herakle: Kakvi su bili rezultati borbe?

Ebu Sufjan: Rat je bio prevrtljiv, nekad on pobijedi, a nekada mi.

Herakle: Šta traži od vas?

Ebu Sufjan: Govori nam da obožavamo samo Allaha i nikog drugog s njim, da napustimo vjeru svojih djedova i očeva. Naređuje nam da klanjamo, iskreno govorimo, pošteni i čedni budemo, te da rodbinske veze održavamo.  

Herakl reče kao komentar na razgovor. Pitao sam te za njegovo porijeklo, pa si rekao da je plemenitog roda. Poslanici su bili najplemenitijeg roda.  

Pitao sam te da li je ikada iko od vas ovako govorio prije njega, pa si odgovorio da nije, pa sam pomislio da je neko prije njega nešto slično govorio, pomislio bih da čovjek oponaša druge.  

Pitao sam te da li su mu roditelji i djedovi bili vladari, pa si odgovorio da nisu, pa sam pomislio da mu je neko od starine bio kralj,  te čovjek traži kraljevstvo.  

Pitao sam te da li ga optužujete da je prije ovoga bio lažov, pa si odgovorio da nije, a ja znam da on nije mogao biti iskren prema ljudima, a lagati na Allaha.  

Rekao si da ga slijede slabi, a oni su sljedbenici svih poslanika.  

Rekao si da se broj njegovih sljedbenika povećava, takvo je inače stanje s vjerom dok se ne upotpuni.  

Rekao si da niko od njih ne napušta vjeru ljuteći se na nju, a tako se dešava kada ljudi vjeru prihvate srcem.  

Rekao si da ne krši ugovore, također, poslanici ne krše ugovore.  

Rekao si da vam naređuje da oboćavate samo Allaha i nikoga drugog s Njim, zabranjuje vam obožavanje kipova, traži da obavljate namaz, da budete iskreni, pošteni i čedni. Ako je to istina on će brzo zavladati ovim područjem gdje sam ja. Ja sam znao da se on pojavio, ali nisam znao da je kod vas. Kad bih znao da ću moći do njega doći, učinio bih sve da se sretnemo. Da sam uz njega, noge bih mu prao.  

Zatim je pozvao da mu pročitaju pismo. Glasovi oko njega se povisiše i nasta galama. Ebu Sufjan i njegovi drugovi biše izvedeni. Ebu Sufjan reče: Stvar Ibn Ebu Kebše postala je ozbiljna. Boji ga se vladar potomaka El-Esfera. Ebu Sufjan je tada bio čvrsto ubijeđen u Poslanikovu pobjedu sve dok mu Allah ne stavi islam u srce.  

Herakl obasu Dihju ibn Halifu el-Kelbija skupocijenim darovima, potom se vrati u Hims. Pozvao je bizantinske velikane u svoju kuću i naredio da se vrata zatvore. Rekao je: O Bizantinci, želite li uspjeti, razumno postupiti i svoju vlast održati? Ako to želite onog vjerovjesnika slijedite. Oni pohitaše prema vratima kao divlji magarci, ali su bila zatvorena. Kada je vidio njihovu odbojnost rekao je: Vratite ih! Potom je rekao: Ja sam ono rekao s namjerom da ispitam koliko ste čvrsti u vašoj vjeri i uvjerio sam se. Oni mu padoše na sedždu i biše zadovoljni s njim.  

Iz navedenog možemo zaključiti da je Herakl prepoznao Poslanika, s.a.v.s,  i povjerovao da je poslanik u potpunosti. Međutim, podlegao je ljubavi za vlašću i nije primio islam te je odgovoran za svoj i grijehe svoga naroda kao što je Poslanik, s.a.v.s,  rekao.  

Dihje ibn Halife el-Kelbi vraćao se u Medinu i u mjestu Hasma opljačkali su ga drumski razbojnici iz plemena Benu Džuzam. Sve su mu uzeli. Kada je došao u Medinu obavijestio je Poslanika, s.a.v.s, u vezi s tim. Poslanik, s.a.v.s, posla Zejda ibn Harisa na čelu petsto boraca da napadnu to pleme. Napali su ih iznenada, pobili i zaplijenili hiljadu deva, pet hiljada ovaca, zarobili stotinu žena i djece. Zejd ibn Rifa' el-Džuzami, jedan od poglavica, požuri u Medinu. On je zajedno sa grupom ljudi z svoga plemena primio islam i pomogao Dihji protiv drumskih razbojnika. Poslanik, s.a.v.s, mu vrati sav plijen i zarobljene žene i djecu.  

·         Pismo El-Harisu ibn Ebu Šemru el-Gassaniju, namjesniku Damaska postavljenog od strane kajsara. Pismo je glasilo: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Muhammeda, Allahovog poslanika, Harisu ibn Ebu Šemeru. Neka je selam na onog koji slijedi Allahovu uputu, koji ga vjeruje i koji potvrđuje. Ja te pozivam da vjeruješ u Allaha, da Mu druga božanstva ravnim ne smatraš, ostat ćeš da vladaš svojim prijestoljem. Poslanik, s.a.v.s,  odabra da pismo nosi Šudž'a ibn Vehb iz Benu Esed ibn Huzejme. Kada je dobio pismo, baci ga i reče: Ko to može meni oduzeti vlast? Pripremao je vojsku da je pošalje na muslimane. Rekao je Poslanikovom izaslaniku: Reci svome vladaru šta si vidio. Zatražio je dozvolu od kajsara da povede rat protiv Poslanika, s.a.v.s, ali ovaj ga odvrati od te namjere. On dade Harisu odjeću i opskrbu, te ga lijepo vrati nazad u Medinu.  

·         Pismo poglavaru Busre. U tom pismu pozvao ga je u islam. Pismo je poslao po El-Harisu ibn 'Umejru el-Ezdiju. Kada je izaslanik došao na mjesto M'ute, na sjeveru Jordana napao ga je Šurehbil ibn 'Amr el-Gassani i ubio ga. To je bio najgori postupak prema izaslanicima. On je bio jedini izaslanik koji je ubijen. To je Poslanika, s.a.v.s., veoma pogodilo što je bio i povod Bitke na M'uti. O tome ćemo govoriti kasnije.  

·         Pismo Hevziju ibn Alijju, vladaru Jemame. U tom pismu je stajalo: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Hevziju ibn Aliju. Neka je selam na onoga koji slijedi Allahovu uputu. Znaj da će se moja vjera pojaviti dokle dopire noga i kopito, stoga primi islam, bit ćeš spašen i ostat ćeš da vladaš gdje i jesi. Pismo je nosio Selit ibn 'Amr el-'Amiri. Hevze nagradi Selita darovima i počasti ga. Darova mu odjeću hedžerske mustre. Napisao je odgovor u kome je stajalo: Kako je lijepo i divno čemu me pozivaš. Ja sam pjesnik i govornik svoga naroda. Arapi osjećaju strahopoštovanje prema meni. Daj mi udio u vlasti pa ću te slijediti. Poslanik pročita pismo i reče: Da mi je zatražio dio zemlje ne bih mu dao. Izgubit će i ono što drži u rukama. On je umro kada se Poslanik, s.a.v.s., vratio iz Mekke nakon njenog osvojenja.  

·         Pismo Munziru ibn Saviju, vladaru Bahrejna. U pismu pozvao ga je u islam. Pismo posla po El-Ala‘ ibn el-Hadrami. Munzir primi islam sa grupom ljudi iz Bahrejna. Ostali su ostali na staroj vjeri, a bilo je jevreja i vatropoklonika. Munzir napisa Poslaniku, s.a.v.s,  pismo o tome tražeći fetvu kako da postupi. Poslanik, s.a.v.s,  mu posla pismo i naredi da ostavi muslimane na onome na čemu su primili islam, a jevreji i vatropoklonici moraju plaćati glavarinu. Napisao mu je da ga neće smijeniti sve dok bude radio dobro.  

·         Pismo Džejferu i njegovom bratu, vladarima Omana. Tekst pisma glasi: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Džejferu i 'Abdu, sinovima El-Dželendije. Neka je selam na onoga koji slijedi Uputu. A zatim! Pozivam vas islamskoj vjeri. Primite islam, bit ćete spašeni. Ja sam Allahov Poslanik cijelom čovječanstvu, da opomenem one koji imaju živa srca, i da zasluže kaznu nevjernici. Ako pristanete na  islam, imenovat ću vas za namjesnike, a ako odbijete, vlast ćete izgubiti. Konji će kročiti na vašu površinu, a moje predskazanje će se obistiniti nad vašom vladavinom. Pismo je poslao po Amru ibn el-'Asu. Po dolasku u Oman sreo je Abda ibn el-Džulendija. On ga upita čemu to poziva. A on reče: Pizivam jedinom Allahu koji nema sudruga. Pozivam da se napuste svi bogovi osim Njega. Pozivam da posvjedočiš da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Nakon razgovora Abd ga upita šta naređuje. Rekao je: Naređuje pokornost, a zabranjuje neposlušnost. Naređuje doboročinstvo i spajanje rodbinskih veza, a zabranjuje nasilje, nepravdu, blud, alkohol, obožavanje kamenja, kipova i krsta. 'Abd reče: Lijepo je to čemu pozivaš. Kada bi me moj brat poslušao uzjahali bismo i otišli povjerovati u Muhammeda i potvrditi njegovo poslanstvo. Međutim, moj brat previše voli vlast da bi je ostavio i postao nečiji sljedbenik. 'Amr reče: Ako tvoj brat primi islam Poslanik će ga postaviti namjesnikom u njegovom narodu. Morat će uzimati zekat od bogatih i dijeliti ga siromašnim u svom mjestu. 'Abd reče: To je lijepo. Potom je pitao o podrobnostima u vezi sa zekatom. Kada on objasni propise zekata i spomenu sitnu stoku 'Abd reče: Mislim da to moj narod neće prihvatiti. Nakon toga, 'Abd je odveo 'Amra svome bratu Džejferu. Predao je pismo i on ga pročita. Proslijedi ga svome bratu i upita šta su uradili Kurejšije. 'Amr mu reče da su primili islam i ako on primi islam bit će pošteđen u suprotnom napast će ga muslimanska konjica i potpuno uništiti. Džejfer odloži odgovor do sutra. Slijedećeg dana iskazao je snagu i upornost na svojoj vjeri, ali se osami sa bratom i posavjetova, te je drugog dana primio islam zajedno sa svojim bratom. Prepustili su 'Amru da pokupi zekat, čak su mu i pomagali protiv onih koji su se bunili. Pismo upućeno njima dvojici napisano je poslije osvojenja Mekke, a ostala pisma napisao je nakon povratka u Medinu sa Hudejbijje.

na vrh

Muslimanski odnosi s ostalim faktorima na Arapskom poluotoku  

Hudejbijjski ugovor jasno je precizirao obustavu sukoba na period od deset godina. Zahvaljujući tom primirju Poslanik, s.a.v.s., je bio siguran od najvećeg neprijatelja na Arapskom poluotoku, Kurejšija. Posvetio se borbi protiv najpodlijeg neprijatelja koji je skovao zavjeru i izdaju, podstrekača saveznika, jevreja. Njihovo središte bilo je na Hajberu i njegovoj sjevernoj okolini. U toku priprema za pohod na Hajber dogodila se manja bitka poznata po imenu El-Gabe. 

na vrh

Bitka zvana El-Gabe  

Poslanik, s.a.v.s, je poslao stado na ispašu na Uhud na mjestu El-Gabe. Stado su čuvali Poslanikov, salllahu alejhi ve sellem, sluga Rebah, čobanin i Seleme ibn el-Ekve'a. Seleme je poveo Ebu Talhinog konja. Stado je iznenada bez najave napao Abdu-r-Rahman ibn 'Ujejne el-Fezari, ubio je čobanina i odveo sve deve. Selem dade Talhinog konja Rabahu da ode u Medinu što prije i obavijesti ljude o događaju. On se okrenu prema Medini, pope se na pješčanu dinu i povika tri puta koliko ga je grlo nosilo: Uzbuna! Potom se zaputi za njima prateći tragove. Gađao ih je strijelama i citirao stihove:

Uzmi ovo, ja sam Ibn el-Ekve'a

danas je dan obračuna i sukoba.  

Neprestano ih je gađao i ometao bijeg, a kada bi neko od njih napao na njega on bi zalegao za drvo i gađao ga strijelama. Oni uđoše u brdski tjesnac, a on ih zasu kamenjem. Oni biše primorani ostaviti sve deve. Međutim, on je i dalje bio uporan, slijedio ih je, gađao strijelama, te oni baciše trideset ogrtača i trideset kopalja da bi bili lakši za jahati. Na svaki ogrtač stavljao je kamen kao oznaku za putokaz onima iza njega.  

Oni sjedoše u tjesnacu doline, a Ibn el-Ekve'a sjede na brijeg. Njih četverica popeše se kod njega, a on reče: Znate li ko sam ja? Ja sam Seleme ibn el-Ekve'a. Koga ja potjeram do vas stići ću ga, a niko od vas ne može me stići. Oni se vratiše.  

Nakon kraćeg vremena Seleme ugleda muslimansku konjicu kako se probija kroz stabla. Prvi se pojavi Ehrem, nakon njega pojaviše se i Katade i Mikdad. Ehrem i Abdu-r-Rahman se sukobiše. Ehrem ubi njegovog konja a Abdu-r-Rahman ga ubode i ubi, potom uzjaha njegovog konja. Ebu Katade krenu za njim i ubi ga. Ostali se dadoše u bijeg. Ashabi krenuše za njima, a Seleme je trčao bez konja. Prije zalaska sunca oni stigoše do brdske staze, kod izvora po imenu Zu Kared. Neprijatelj je prije njih odsjeo na tom mjestu, jer su bili žedni. Seleme ih otjera s tog mjesta strijelama. Poslanik, s.a.v.s,  i muslimanska konjica pridružiše se Selemi u toku noći. Allahov Poslaniče, ljudi su žedni, ako mi daš stotinu konjanika donio bih ti njih i njihove jahalice. Poslanik mu reče: Ibn el-Ekve'a, ovladao si pa budi blag! Potom dodade: Oni su već u plemenu Benu Gatafan. Dao mu je dio za pješaka i konjanika i posjeo ga iza sebe na devu Kasvu. Rekao je: Naš najbolji konjanik danas je bio Ebu Katade, a najbolji pješak Ebu Seleme.  

Ova bitka se dogodila tri dana prije pohoda na Hajber. U vrijeme ovog pohoda Poslanik je ostavio u Medini Ibn Ummu Mektuma da ga zamjenjuje, a ratni bajrak je nosio El-Mikdad ibn Amr.

USPOSTAVLJANJE DRŽAVE

VELIKE BITKE

HUDEJBIJSKA UMRA

PISMA VLADARIMA I VOĐAMA

DELEGACIJE DA'IJE I NAMJESNICI

OPROŠTAJNI HADŽDŽ