USPOSTAVLJANJE DRŽAVE
Poslanikovi,
sallallahu 'alejhi ve sellem,
prvi postupci u Medini
Nakon što se smjestio u Medini Poslanik
je počeo dovoditi u red vjerske i
ovosvjetske poslove. Istovremeno je
nastavio pozivati u vjeru.
Izgradnja Poslanikove,
sallallahu 'alejhi ve sellem,
džamije
Prvi korak kojeg je učinio je gradnja
Poslanikove, s.a.v.s. džamije. Na
mjestu gdje se zaustavila njegova deva,
naredi da se gradi džamija. To zemljište
je kupio od dvojice dječaka, jetima, u
čijem vlasništvu je bilo. Površina
zemljišta je iznosila, otprilike,
stotinu podlaktica sa stotinu
podlaktica. Na mjestu gdje je otpočela
gradnja džamije, nalazili su se grobovi
mušrika, ruševine, palme i drvo garkad.
Kaburovi su iskopani, ruševine
zaravnane, a palme i stabla posječeni te
ugrađeni u zid kible. Temelji su,
otprilike, iznosili tri podlaktice.
Zidovi su bili od ćerpića i gline,
štokovi za vrata od kamena. Krov je bio
od palminih grana, stubovi od palminih
stabala. Tlo džamije bilo je prekriveno
pijeskom i kamenčićima. Džamija je imala
troja vrata. Kibla je bila prema sjeveru
Bejtu-l-Makdisu.
Poslanik, s.a.v.s, je zajedno sa
muhadžirima i ensarijama nosio kamenje.
I on i oni izgovarali su stihove što im
je povećavalo marljivost u radu.
Uz džamiju je sagradio dvije kuće,
prostorije od kamena i ćerpića, a krov
od granja stabala. Jedna soba bila je za
Sevdu, a druga za Aišu. Tada nije bio
oženjen drugim ženama. S Aišom je stupio
u bračne odnose nedugo nakon njenog
dolaska u Medinu, u ševvalu prve
hidžretske godine.
na vrh
O ezanu
Muslimani su počeli dolaziti na namaz u
džematu i određivali su namaska vremena
svako za sebe. Neki su dolazili ranije,
a neki su kasnili na namaz. Poslanik,
s.a.v.s, i muslimani počeli su se
dogovorati o znaku koji bi označavao
nastup namaskog vremena. Neki su
predložili da se podigne vatra, drugi su
rekli da se puše u rog, treći su
predložili da se udara u zvono. Omer je
rekao: Zašto ne zadužite čovjeka da
poziva riječima: Es-Salatu dami'aten!
Grupni namaz! Poslanik je
prihvatio Omerovo mišljenje i po njemu
postupio. Nakon toga, došao je Abdullah
ibn Zejd ibn Abd Rabbihi, ensarija, i
obavijestio Poslanika, s.a.v.s, da je
sanjao ezan. Poslanik je rekao:
To je istinit san.
Naredio mu je da te riječi prenese
Bilalu, jer je on imao ljepši glas.
Bilal je proučio ezan, čuo ga je Omer i
užurbano je došao noseći svoj ogrtač i
rekao: Tako mi Allaha i ja sam isto
sanjao. Time je san potvrđen i ezan
je postao jedan od islamskih
javnih obilježja od tog dana.
na vrh
Bratimljenje muhadžira i ensarija
Enasrije su se natjecale u ugošćavanju
muhadžira i boravku kod njih u kućuma.
Rekao je Allah:
وَالَّذِينَ تَبَوَّؤُوا الدَّارَ
وَالْإِيمَانَ مِن قَبْلِهِمْ يُحِبُّونَ
مَنْ هَاجَرَ إِلَيْهِمْ وَلَا يَجِدُونَ
فِي صُدُورِهِمْ حَاجَةً مِّمَّا أُوتُوا
وَيُؤْثِرُونَ عَلَى أَنفُسِهِمْ وَلَوْ
كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌَ
I oni koji su prije njih
Medinu nastanili i iman prihvatili; oni
vole one koji im
doseljavaju, i u
grudima svojim nikakvu zavist, zato što
im se daje, ne osjećaju, i
više vole njima nego sebi, mada im je i
samima potrebno.
Poslanik, s.a.v.s, je ojačao tu ljubav i
davanje prednosti nad samim sobom tako
što je pobratimio muhadžire i ensarije.
Pobratimio je svakog ensariju i muhažira
koji je odsjeo kod njega. Bilo ih je
devedest, pola muhadžiri pola enasarije.
Pobratimio ih je na principu
potpomaganja, naslijeđivanja nakon
smrti, dok rodbina nije naslijeđivala.
Kasnije je ovo naslijeđivanje dokinuto,
a bratstvo je ostalo. Bratimljenje je
izvršeno u kući Enesa ibn Malika.
Ensarije su iz ljubavi prema muhadžirima
ponudili Poslaniku, s.a.v.s, svoje palme
da ih podijeli između njih i muhadžira,
ali on je to odbio. Onda su rekli:
Pomozite nam u obradi pa ćemo dijeliti
plodove. Poslanik, s.a.v.s, je na to
pristao.
Sa'd ibn er-Rabi' je imao najviše
imetka. Rekao je svom pobratimu
muhadžiru Abdu-r-Rahmanu ibn 'Avfu:
Podijeli moj imetak napola. Imam dvije
žene, vidi koja ti se više sviđa, reci
koja je pa da je razvedem. Nakon pričeka
oženi se njome. Abdu-r-Rahman reče:
Neka Allah blagoslovi tvoj imetak i
porodicu. Gdje je vaša pijaca? Odveo
ga je na pijacu Benu Kajnuka'. Vratio se
sa viškom suhog sira i masla. Nakon
nekoliko dana zaradio je nešto imetka i
oženio se jednom ensarijkom.
na vrh
Postavljanje temelja islamskom društvu i
Ummetu
Bratimljenje je učvrstilo veze među
pojedincima muhadžirima i ensarijama.
Nakon okupljanja u Medini muslimani su
postali Ummet kome je trebao društveni
sistem i upoznavanje sa društvenim
pravima i obavezama, kao i isticanje
stvari koje bi ih učinile nezavisnim
ummetom različitim od drugih.
U Medini su postajale i dvije skupine
potpuno različite od muslimana.
Razlikovali su se u vjerovanju i vjeri,
interesima, potrebama, osjećajima i
nagonima. Bili su mušrici i jevreji.
Poslanik, s.a.v.s, je napravio ugovor
između muslimana, a između mušrika,
jevreja i muslimana napravio je drugi
ugovor. To je zapisano na papir. U tom
dokumentu stajale su slijedeće tačke:
1.
Vjernici i
muslimani, Kurejšije i stanovnici
Jesriba, te svi koji im se pridruže i
bore zajedno s njima jedan su Ummet mimo
ostalih ljudi;
2.
Krvarina i
otkupnina za zarobljanike među
vjernicima obavljat će se po starom
običajnom pravu;
3.
Svi
vjernici moraju biti protiv nasilnika,
onoga koji čini nered, kao jedan, taman
da je u pitanju rođeno dijete.
4.
Vjernik ne
smije ubiti vjernika radi nevjernika i
ne smije pomoći nevjernika, protiv
vjernika;
5.
Allahova
garancija je ista za sve, tako da i
najslabiji mogu pružiti zaštitu;
6.
Oni
jevreji koji budu nas slijedili, imat će
pomoć od nas, i u nama lijep uzor;
7.
Muslimanski mir je važeći za sve;
8.
Ko ubije
vjernika namjerno, sam će biti ubijen,
izuzev ako mu oproste nasljednici
ubijenog. Svi vjernici treba da se dignu
protiv ubice;
9.
Musliman
ne smije podržavati i pružiti utočište
onome koji uvodi novotarije u vjeru;
10.
Za svaku
stvar, za koju ne mognu naći zajedničko
rješenje, obratit će se Allahu,
Poslaniku.
Pored ovog ugovora Poslanik je u raznim
prilikama i raznim metodama pojašnjavao
ashabima prava islamskog bratstva.
Podsticao ih je na potpomaganje i
pružanje pomoći, druženje i pomaganje,
davanje pomoći i dobročinstvo. To je
uzdiglo njihovo bratstvo na najveći
stepen u historiji.
Mušrici su bili na izmaku snaga, jer ih
se većina predala zajedno sa velikanima
i uglednicima. Nisu se mogli
suprotstaviti muslimanima. Poslanik ih
je obavezao na slijedeće:
Na taj način riješio je problem kojeg se
pribojavao.
Jevreji su sklopili ugovor s Poslanikom,
s.a.v.s, koji je sadržavao slijedeće:
1.
Oni čine
ummet sa vjernicima. Oni imaju svoju
vjeru, a muslimani svoju i oni troše na
sebe, a muslimani na sebe;
2.
Dužni su
pomoći one koji budu napadnuti, a
potpisnici su ovog ugovora ili ako bude
napadnut Jesrib. Svako štiti svoju
stranu;
3.
Dužni su
imati iskren odnos i savjetovati jedni
druge, te činiti dabro, a ne grijeh;
4.
Niko neće
biti kažnjen zbog grijeha svoga
saveznika;
5.
Dužni su
pružiti pomoć onome kome je nanesena
nepravda;
6.
Jevreji
snose troškove zajedno sa vjernicima sve
dok su u ratu;
7.
Jesrib je
sveti za potpisnike ugovora;
8.
Nesporazume i sukobe rješavat će tako
što će ih iznijeti pred Allaha i
Poslanika, s.a.v.s.;
9.
Ne smiju
dati zaštitu Kurejšijama i njihovim
pomagačima;
10.
Ugovor ne
štiti nasilnike i griješnike.
Ovim ugovorom muslimani, mušrici i
jevreji činili su jednu zajednicu kao
građani Jesriba. Medina i njena okolina
postali su nezavisna i suverena država.
Muslimani su vodili glavnu riječ u toj
državi. Poslanik, s.a.v.s. je bio
predsjednik te države.
Poslanik, s.a.v.s. je pojačao aktivnosti
na pozivu u vjeru. Za njim su se poveli
i muslimani. Prisustvovao je sijelima
muslimana i nemuslimana, učio Kur'an na
tim sijelima, pozivao ih Allahu. One
koji bi povjerovali odgajao je i
podučavao Knjizi i Mudrosti.
na vrh
|
