LIČNI/OSOBNI PODACI

VJEROVJESNIŠTVO I MISIJA

PRESELJENJE U MEDINU

ISLAMSKA DRŽAVA

SMRT

UKUĆANI

OSOBINE

GODINA TUGE

Ebu Talibova smrt  

Ebu Talibova bolest se pogoršavala i on je bio na samrti. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ušao kod njega. Tu su već bili Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebu Umejje. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: Amidža, izgovori La ilahe illellah! Riječi kojima ću pokušati da se zauzmem za tebe kod Allaha. Njih dvojica rekoše: Ebu Talibe, zar ćeš ostaviti Abdulmuttalibov millet!? Neprestano su ga nagovarali i zadnje riječi su mu bile: Na Abdulmuttalibovom milletu. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: Molit ću za oprost tebi sve dok mi to ne bude zabranjeno. Tada je objavljeno:  

مَا كَانَ لِلنَّبِيِّ وَالَّذِينَ آمَنُواْ أَن يَسْتَغْفِرُواْ لِلْمُشْرِكِينَ وَلَوْ كَانُواْ أُوْلِي قُرْبَى مِن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُمْ أَصْحَابُ الْجَحِيمِ

            Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za mušrike, makar im   bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.[1]  

إِنَّكَ لَا تَهْدِي مَنْ أَحْبَبْتَ وَلَكِنَّ اللَّهَ يَهْدِي مَن يَشَاء وَهُوَ أَعْلَمُ بِالْمُهْتَدِينَ

            Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti.[2]  

Umro je desete godine po poslanstvu u mjesecu redžebu ili ramazanu, šest mjeseci nakon izlaska iz izolacije. Bio je pomagač i zaštitnik Allahovog Poslanika. Bio je štit koji je poziv u islam branio od nasrtaja velikana i maloumnih osoba. Međutim, ostao je u vjeri svojih predaka pa zbog toga njegov uspjeh nije bio potpun.  

Abbas, radijallahu 'anhu, je upitao Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: Kako si pomogao svom amidži? On te štitio i srdio se zbog tebe. Rekao je: On je u plićaku Džehennema, a da nije mene bio bi na dnu.

na vrh

Hatidžina, radijallahu 'anha, smrt  

Rana otvorena Ebu Talibovom smrću nije bila zarasla, a Hatidžinom smrću otvorila se nova. Umrla je te godine, u mjesecu ramazanu, dva mjeseca nakon Ebu Talibove smrti, ili tri dana.  

Bila mu je istinski pomagač u islamu i dostavi poslanice. Stavila mu je na raspolaganje svoj život i imetak. Dijelila je s njim sve neugodnosti i brige.  

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: Povjerovala je kada su drugi uznevjerovali. Vjerovala mi je kada drugi nisu. Dala mi je svoj imetak kada su mi to drugi uskratili, i Allah mi je dao s njom djecu, a s drugim ženama nije.

U njene odlike ubrajaju se i Džibrilove, 'alejhi selam, riječi: Allahov Poslaniče! Eto, Hatidža dolazi s posudom u ruci, u posudi je umak, hrana ili piće. Kada stigne, prenesi joj selam od njenog Gospodara i obraduj je kućom u Džennetu izgrađenom od bisera u kojoj nema buke i napora.  

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ju je neprestano spominjao i molio milost za nju. Uvijek kada bi je spomenuo obuzeo bi ga osjećaj blagosti i sažaljenja. Ponekad, kada bi zaklao ovcu, meso bi slao i njenim prijateljicama. Njene odlike su, uistinu, brojne.

na vrh

Gomilanje tuge  

Nakon Ebu Talibove i Hatidžine smrti Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, narod se osmjelio i počeo otvoreno i još jače da ga uznemirava. Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, to je još više pogađalo, pa čak i onda kada su uznemiravanja bila slabija nego prije. Neki bezumni Kurejšević je Poslaniku prosuo prašinu po glavi. Jedna Poslanikova kći je skidala prašinu s glave i plakala. On je govorio: Ne plači, kćeri! Allah brani tvoga oca. Govorio je: Kurejšije mi nisu učinile ništa nažao sve dok nije umro Ebu Talib.

na vrh

Brak sa Sevdom, potom i Aišom, radijallahu 'anhuma  

Mjesec nakon Hatidžine smrti, u mjesecu ševvalu, Poslanik se oženio Sevdom, Zemi'nom kćerkom. Prije njega bila je udata za svog amidžića Es-Sekrana ibn 'Amra. Njih dvoje su među prvima primili islam. Učinili su hidžru u Abesiniju, potom se vratili u Mekku. Muž joj je umro po povratku u Mekku. Nakon isteka pričeka Poslanik se oženio njom. Nekoliko godina kasnije svoj red za boravak s mužem poklonila je Aiši.  

Aišom se oženio godinu dana kasnije, u Mekki, u mjesecu ševvalu. Imala je šest godina. Stupili su u bračne odnose prve hidžretske godine, u Medini, također u mjesecu ševvalu. Imala je devet godina. Nju je najviše volio, bila je najučenija žena u Ummetu. Njene su odlike, također, brojne.  

 na vrh

Poslanikov, sallallahu'alejhi ve sellem, odlazak u Taif  

U tim okolnostima otišao je u Taif s nadom da će se stanovnici Taifa odazvati njegovom pozivu, pružiti mu utočište i pomoć. Išao je pješice. S njim je išao njegov oslobođeni rob Zejd ibn Harise.  

Na putu prema Taifu pozvao je u islam sva plemena pored kojih je prošao.  

Po dolasku u Taif odsjeo je kod tri brata koji su bili poglavice plemena Sekif. Pozvao ih je u islam i da mu pruže pomoć u dostavljanju vjere, ali oni su to odbili na veoma ružan način. Ostavio ih je i otišao pozivati druge da prihvate islam i pomognu u njegovom širenju. Razgovarao je sa svakim poglavicom i uglednikom, ali niko od njih nije htio prihvatiti islam. Ti razgovori su trajali deset dana. Ne samo da nisu prihvatili poziv u islam, već su rekli: Idi iz našeg grada! Nahuškali su djecu, maloumnike i robove protiv njega. Kada je izlazio iz grada stali su u dva reda i gađali ga kamenjem, vrijeđali i proklinjali. Krv mu je zalila pete i stopala tako da su mu sandale bile natopljene krvlju. Zejd ibn Harise je štitio Poslanika, s.a.v.s. svojim tijelom, te je zadobio težu ranu na glavi. To maloumništvo je trajalo sve dok Poslanik, s.a.v.s. nije ušao u palminjak 'Utbea i Šejbea Rabi'nim sinovima. Palminjak je bio udaljan tri milje od Taifa. Ostavili su ga na miru tek kada je ušao u taj palminjak.  

Poslanik, s.a.v.s.je sjeo ispod loze grožđa i naslonio se na zid. Bio je duboko potresen onim što mu se dogodilo. Tada je proučio poznatu dovu koja glasi:

Allahu moj, Tebi se jadam zbog svoje slabosti, nemoći i ljudskog poniženja. O Ti od svih milosnika najmilosniji, Ti si Gospodar potlačenih, Ti si moj Gospodar! Kome ćeš me prepustiti?Da li daljnjem koji će me tlačiti ili neprijatelju koji ima vlast nada mnom? Ako Ti nisi ljut na mene, onda mi nije ni važno, ali Tvoja pošteda za mene je bolja. Utječem se svjetlom Tvoga lica koje razbija tame i dobrim čini i Dunjaluk i Ahiret, od spuštanja Tvoje srdžbe na mene ili Tvoj gnjev. Tebi se kajemo sve dok ne budeš zadovoljan i nema ni snage ni moći osim kod Tebe. 

Rabi'ini sinovi, kada su vidjeli u kakvom je stanju, sažalili su se na njega. Poslali su mu nekoliko grozdova. To mu je odnio njihov oslobođeni rob, kršćanin po imenu Addas. Kada je Poslanik, s.a.v.s,   prinio grožđe ustima, rekao je: Bismillah! Potom je jeo. Addas reče: To ne govore ljudi u ovome kraju! Poslanik ga upita: A odakle si ti, i koje si vjere? Rekao je: Ja sam kršćanin iz Ninive. Poslanik, s.a.v.s. je rekao: Iz istog mjesta kao i Junus ibn Meta? Addas reče: Kako ti znaš za Junusa ibn Metea? Poslanik reče: On je moj brat, bio je vjerovjesnik, a i ja sam vjerovjesnik. Tada je Poslanik proučio kazivanje o Junusu iz Kur'ana. Priča se da je Addas prihvatio islam.  

Nakon toga, Poslanik, s.a.v.s. je izašao iz palminjaka i krenuo prema Mekki. Bio je zabrinut, tužan i potišten. Kada je stigao do mjesta Karnu-l-Menazil nad njim se nadvio oblak, a na oblaku je bio Džebrail u društvu s melekom zaduženim za planine i brda. Poslanik je podigao glavu. Džebrail ga pozva i reče: Allah je poslao meleka zaduženog za brda i planine da mu narediš šta hoćeš. Melek je nazvao selam i rekao: O Muhammede, tako je! Naredi šta hoćeš! Ako želiš, sručit ću na njih dva mekkanska brda – brdo Ebu Kubejs i ono nasuprot njega. Poslanik reče: Ne, ja se nadam da će njihovi potomci obožavati jedino Allaha i nikoga drugog.  

Nakon te podrške i pomoći Poslanik, s.a.v.s. se pribrao. Nastavio je put prema Mekki i stigao do mjesta Nahle. Tu je boravio nekoliko dana. U toku boravka na tom mjestu Allah je poslao grupu džina da slušaju Kur'an. To se dogodilo dok je Poslanik, s.a.v.s. s ashabima klanjao sabah namaz. Oni su otišli kada je Poslanik, s.a.v.s. završio namaz. Povjerovali su, a on nije ni znao da su bili prisutni dok mu to nije objavljeno u Kur'anu. To se spominje u surama El-Ahkaf i El-Džinn.     

Poslanik, s.a.v.s. je izašao iz Nahle i krenuo prema Mekki, nakon što je u Nehli proveo nekoliko dana. Uzdao se u Allaha da će mu dati izlaz i olakšanje jer je strahavao od zla i osvete Kurejšija. Zbog toga je poduzeo i neke mjere predostrožnosti. Naime, kada se približio Mekki odsjeo je u mjestu Harra i poslao nekog čovjeka El-Ahnesu ibn Šeriku sa zahtjevom da mu pruži zaštitu u Mekki. Međutim, on je odbio jer im je saveznik, a oni ne mogu pružati zaštitu. Poslao je čovjeka i Suhejlu ibn 'Amru, ali i on je odbio jer je iz plemena Benu 'Amir ibn Lu'ej, a oni ne pružaju zaštitu protiv plemena Benu Ka'b ibn Lu'ej. Poslao je čovjeka i El-Mut'imu ibn 'Adijju iz plemena Benu Nevfel ibn 'Abdu Menaf. Oni su bili najčasnije kurejšijsko pleme. On je pristao. Naoružao se zajedno sa sinovima i pozvao Poslanika, s.a.v.s. da uđe u Mekku. Poslanik, s.a.v.s. je došao, ušao u harem Ka'be, obišao Ka'bu, klanjao dva rekata namaza i potom otišao kući. Za to vrijeme su Mut'im i njegovi sinovi naoružani pazili na Poslanika, s.a.v.s. Prije toga je objavio Kurejšijama da je pružio zaštitu Muhammedu, što su oni prihvatili. 

POČETAK OBJAVE

JAVNI POZIV U VJERU

GODINA TUGE

RASPRAVE I TRAŽENJE ČUDA

ISRA' I MI'RADŽ

PREDSTAVLJANJE ISLAMA PLEMENIMA I POJEDINCIMA

PRVA PRISEGA NA AKABI

DRUGA PRISEGA NA AKABI