LIČNI/OSOBNI PODACI

VJEROVJESNIŠTVO I MISIJA

PRESELJENJE U MEDINU

ISLAMSKA DRŽAVA

SMRT

UKUĆANI

OSOBINE

PREDSTAVLJANJE ISLAMA PLEMENIMA I POJEDINCIMA

Predstavljanje islama plemenima i pojedincima  

Poslanik, s.a.v.s, je od početka javnog poziva u islam pozivao u islam Arape u vrijeme hadždža, a i prilikom drugih okupljanja.  

Najpoznatija okupljališta Arapa prije islama i najbliža Mekki, bila su:  

• 'Ukkaz;

• Midženne;

• Zu-l-Medžaz.

'Ukkaz je gradić između Nahle i Taifa. Tu su se održavala druženja koja su trajala od prvog do dvadesetog, u mjesecu zu-l-ki'de. Potom su se selili u mjesto Midženne i nastavljali druženja do kraja mjeseca. Midženne je mjesto u dolini Merru-z-Zahran u donjem dijelu Mekke. Zu-l-Medžaz se nalazi iza Arefata i brda Džebelu-r-Rahme. Na tom mjestu su održavali druženja od prvog do osmog zu-l-hidždžeta. Nakon toga, posvećivali su se obredima hadždža.  

Poslanik, s.a.v.s, im je ponudio islam i zatražio utočište i pomoć od slijedećih plemena:  

• Benu 'Amir ibn Sa'sa';

• Benu Muharib ibn Hasfe;

• Benu Fezare;

• Gassan;

• Murre;

• Benu Hanife;

• Benu Sulejm;

• Benu 'Abs;

• Benu Nasr;

• Benu el-Bekka;

• Kinde;

• Kelb;

• Benu el-Haris ibn Ka'b;

• 'Azra;

• El-Hadarime.

Niko od njih nije se odazavo njegovom pozivu i prihvatio zahtjev. Međutim, nisu svi odgovorili na isti način. Neki su ga odbili na lijep način, neki su uslovljavali da budu vođe nakon njega, a neki su rekli da ga njegova rodbina i porodica najbolje poznaju, a nisu ga slijedili. Bilo je i onih koji su ga odbili na ružan način. Najružnije su ga odbili pripadnici plemena Benu Hanife. Oni su družina Musejleme Kezzaba.

na vrh

O vjernicima koji nisu bili iz Mekke  

Allah je odredio da vjeru prihvate ljudi koji nisu iz Mekke, i to u najteže vrijeme u Mekki. Oni su bili poput tračka nade u tami beznađa. Evo imena nekih od njih:  

1. Suvejd ibn es-Samit. Bio je vješt pjesnik. Stanovao je u Medini. Prozvali su ga Kamil - Savršeni zbog časti i pjesništva. Došao je u Mekku na hadždž ili umru, pa ga je Poslanik, s.a.v.s, pozvao u islam. On je ponudio Poslaniku Lukmanovu mudrost, a Poslanik njemu Kur'an. Prihvatio je islam. Rekao je: To je lijep govor. Poginuo je u sukobu između plemena El-Evs i Hazredž, prije Dana Bu'as.

2. Ijas ibn Mu'az. Bio je mladić iz Jesriba. Došao je u Mekku na početku jedanaeste godine po poslanstvu kao član delegacije plemena El-Evs koja je došla da traži savezništvo Kurejšija protiv plemena Hazredž. Poslanik ih je posjetio, pozvao ih u islam i proučio dio Kur'ana. Ijas je rekao: Ovo je, tako mi Allaha, bolje od onoga po što ste došli. Jedan član delegacije Ebu el-Hajser bacio je šaku prašine u Ijasovo lice i rekao: Ostavi nas na miru, došli smo ovdje zbog nečeg drugog. Nakon toga, ušutio je. Umro je nedugo nakon povratka u Jesrib. Na samrti je govorio: La ilahe illellah, Allahu ekber, el-hamdu lillah i subhanallah. Njegov narod bio je siguran da je umro kao musliman.

3. Ebu Zerr el-Gifari. Čuo je za poslanika posredstvom Suvejda ibn es-Samita i Ijasa ibn Mua'aza koji su primili islam. Poslao je svog brata u Mekku da mu javi tačne vijesti. Njegov brat je otišao i vratio se, ali njemu to nije bilo dovoljno, pa je otišao sam i odsjeo u Mekki pored Ka'be. Boravio je tu jedan mjesec. Zemzem mu je bio i piće i hrana. Nikoga nije pitao za Poslanika, s.a.v.s, jer se bojao za svoj život. Alija mu je rekao da ga prati i uveo ga kod Poslanika, s.a.v.s,  . Ebu Zerr je zatražio od Poslanika, s.a.v.s, da mu predstavi islam, što je Poslanik, s.a.v.s, i uradio. Na licu mjesta je prihvatio islam. Nakon toga, otišao je pred Ka'bu i rekao: Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Mušrici su skočili na njega i udarali ga gotovo do smrti. Spasio ga je 'Abbas. Slijedeće jutro uradio je isto što i jučer, pa su ga tukli kao i prethodni dan. Spasio ga je opet 'Abbas. Ebu Zerr se vratio u svoj narod Benu Gifar. Kada je Poslanik, s.a.v.s, učinio hidžru u Medinu i on se preselio u Medinu.

4. Tufejl ibn 'Amr ed-Dusi. Bio je dobar pjesnik i poglavica plemena Devs u Jemenu. Došao je u Mekku na početku jedanaeste godine po poslanstvu. Mekkelije su ga dočekale i upozorile na Poslanika. Toliko su utjecali na njega da je začepio uši platnom kada je ušao u Ka'bu kako ništa ne bi čuo. Poslanik, s.a.v.s, je klanjao pored Ka'be. Učenje je doprlo do njega i učinilo mu se lijepim. Pomislio je: Ja sam iskusan pjesnik. Znam razlikovati lijepo i loše. Što da ne saslušam ovog čovjeka, pa ako bude dobro, prihvatit ću, a ako bude loše, odbit ću. Kada je Poslanik, s.a.v.s, završio namaz i krenuo kući, on ga je slijedio i ušao s njim u kuću. Ispričao mu je o sebi i zatražio da mu izloži islam. Poslanik, s.a.v.s, mu je predstavio islam i proučio dio Kur'ana. On je odmah primio islam i izgovorio Šehadet. Nakon toga rekao je: Meni se moj narod pokorava, ja ću se vratiti njima i pozvati ih u islam, pa moli Allaha da mi podari nekakvo čudo! Poslanik, s.a.v.s,   je proučio dovu. Kada se približio svome narodu lice mu je postalo svijetlo poput svjetiljke. Zamolio je Allaha da premjesti svjetlost s lica pa se premjestila na štap. Pozvao je svoj narod u islam. Islam su primili njegov otac i supruga dok ostali nisu odmah prihvatili vjeru. Međutim, kada je učinio hidžru u Medinu nakon Hudejbijje sa njim je pošlo osamdeset porodica iz njegovog plemena.

5. Damad el-Ezdi. On je iz plemena El-Ezd Šenu'e iz Jemena. Liječio je rukjama od ludila, džina i šejtana. Došao je u Mekku i čuo mekkanske maloumnike kako govore da ja Muhammed lud. Došao je da ga liječi rukjama. Poslanik je rekao: Hvala pripada Allahu, hvalimo Ga i od Njega pomoć tražimo. Koga Allah uputi niko ga ne može zavesti, a koga u zabludu odvede niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha Jedinog koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik. A potom... Damad je tri puta tražio da mu ponovi te riječi. Potom je rekao: Čuo sam govor vračeva, sihirbaza i pjesnika, ali ovakve riječi nisam čuo nikada. Dostigle su morsko dno. Pruži mi ruku da prisegnem na islam. I dao je prisegu.  

na vrh

Islam u Medini  

Islam je prihvatilo šest sretnika iz Medine, svi iz plemena Hazredž. To su:  

• Es'ad ibn Zurare;

• 'Avf ibn el-Haris ibn Rifa' ('Avf ibn 'Afra);

• Rafi' ibn Malik ibn el-'Adžlan;

• Kutbe ibn 'Amir ibn Hadide;

• 'Ukbe ibn 'Amir ibn Nabi;

• Džabir ibn 'Abdullah ibn Ri'ab.

Oni su došli na hadždž s ostalim hadždžijama jedanaeste godine po poslanstvu. Stanovnici Jesriba slušali su jevreje, kada im budu naneseni gubici u ratu i slično, kako govore: Sad je vrijeme da se pojavi vjerovjesnik. Uništit ćemo vas s njim kao što su uništeni narodi 'Ad i Irem. Dok su oni bili kod Akabe na Mini, Poslanik, s.a.v.s,   je noću prošao pored njih i čuo njihov govor. Kada je čuo glasove, krenuo je prema njima i stigao ih. Rekao je: Ko ste vi? Rekli su: Mi smo iz plemena Hazredž. Rekao je: Jevrejski saveznici? Rekli su: Da! Rekao je: Hoćete li sjesti da razgovaram s vama? Rekli su: Naravno! Sjeli su s njim, a on im je ispričao suštinu islama i proučio im dio Kur'ana, te ih pozvao Allahu. Oni jedni drugima rekoše: Tako nam Allaha, znate da je to vjerovjesnik kojim vam prijete jevreji! Nemojte da vas preteknu! Požurite prihvatiti islam! Također su rekli: Mi smo ostavili naš narod u zlu u kojem se nalazi. Ako ih Allah okupi oko tebe, neće biti jačeg čovjeka od tebe. Obećali su da će pozivati u vjeru i da će se sresti iduće godine na hadždžu.

na vrh

POČETAK OBJAVE

JAVNI POZIV U VJERU

GODINA TUGE

RASPRAVE I TRAŽENJE ČUDA

ISRA' I MI'RADŽ

PREDSTAVLJANJE ISLAMA PLEMENIMA I POJEDINCIMA

PRVA PRISEGA NA AKABI

DRUGA PRISEGA NA AKABI