DRUGA PRISEGA NA AKABI
Druga prisega na Akabi
Trinaeste godine po
poslanstvu na hadždž je stiglo mnogo
stanovnika Jesriba, muslimana i mušrika.
Muslimani su odlučili da ne ostavljaju
Poslanika, s.a.v.s, u Mekki nesigurnog i
odbačenog da luta mekkanskim brdima.
Odlučili su sastati se s njim tajno.
Dogovorili su sastanak sredinom
Kurbanskog bajrama, noću, u klancu kod
džemreta na Akabi.
Te noći legli su da
spavaju zajedno sa svojim narodom. Kada
je prošla prva trećina noći počeli su se
jedan po jedan, iskradati, iz kampa.
Sastali su se kod Akabe. Bilo ih je
sedamdeset i troje: šezdeset i dvoje iz
plemena Hazredž i jedanaest iz plemena
El-Evs. Davanju prisege prisustvovale su
i dvije žene: Nesiba bint Ka'b, iz
plemena Benu Nedždžar, i Esma bint 'Amr,
iz plemena Benu Seleme.
Poslanik, s.a.v.s, je
došao u društvu sa svojim amidžom
Abbasom ibn Abdu-l-Muttalibom. Bio je u
vjeri svoga naroda, ali je volio
prisustvovati događaju sina svoga brata
i lično se uvjeriti da je sve uredu.
Prvi govornik je bio
Abbas ibn Abdul-Muttalib. On reče:
Allahov Poslanik ima ugled i zaštitu u
svom kraju. Ako smatrate da ćete
ispuniti što ste mu obećali i da ćete ga
štititi od onih koji se ne slažu s njim,
onda odgovornost primate na sebe. U
suprotnom odmah ga ostavite!
Jedan od njih je
odgovorio. Bio je to El-Bera ibn Ma'rur.
Rekao je: Mi želimo biti odani,
iskreni i žrtvovati svoje živote za
Poslanika. Reci ti, Allahov Poslaniče!
Izaberi za sebe i svoga Gospodara što
voliš. Poslanik, s.a.v.s, im se
obratio, proučio dio Kur'ana, podstakao
ih na islam i uslovio, za svoga
Gospadara, slijedeće:
-
da obožavaju jedino
Allaha.
Kada su ga pitali našta
da daju prisegu uslovio je za sebe i
svoga Gospodara slijedeće:
-
na poslušnost i
pokornost kada vole i kada ne;
-
na trošenje u
olakšici i poteškoći;
-
da će činiti dobro i
odvraćati od zla;
-
da će raditi u ime
Allaha i da se neće ničijeg
prijekora bojati;
-
da će potpomagati,
kad dođe i da će ga štititi kao što
štite sami sebe, svoje žene i svoje
sinove. S tim će zaraditi Džennet;
-
u predanju od
'Ubadea stoji: Da li smo prisegu
da nećemo boriti se za vlast sa
onima koji je drže s pravom.
Zatim ga
uze za ruku El-Bera
ibn Ma'rur i reče:
Da, tako
nam Onoga koji te posla sa Istinom
branit ćemo te od onoga od čega budemo
branili svoje žene i djecu. Dat ćemo
prisegu. Tako nam Allaha mi smo dobri
ratnici i znamo sa oružjem. To smo
naslijedili od naših predaka.
Prekinuo
ga je Ebu el-Hejsem riječima:
Allahov
Poslaniče, mi imamo veze i ugovore s
drugima i mi ćemo ih pokidati. Ako mi to
uradimo i Allah ti da pobjedu, hoćeš li
nas ostaviti i vratiti se svome narodu?
Poslanik
se nasmiješio i rekao.
Jedni za druge ćemo živote dati i
zajednički tegobe podnositi. Ja sam vaš,
a vi moji. Ratovat ću protiv koga vi
ratujete i bit ću u miru s kim vi
budete.
U tom presudnom trenutku
'Abbas ibn 'Ubade ibn Nadle reče: Da
li ste sasvim svjesni na šta dajete
riječ ovom čovjeku? Obećajete mu svoju
riječ na rat s Arapima i ne-Arapima. Ako
mislite da ćete, ukoliko nesreća uništi
vaš imetak i vaše starješine poginu,
njega iznevjeriti, ostavite ga sada, jer
za to slijedi sramota i na Ovom i na
Onom svijetu. A ako mislite da ćete
ispuniti obećanje, uprkos uništenju
imetka i pogibije vaših velikana,
podržite ga. U tome je dobro i Ovog i
Budućeg svijeta.
Rekli su: Vodimo ga
sa sobom, tamam da izgubimo i imetke i
poglavare, samo šta za to dobivamo,
Allahov Poslaniče?
On reče: Džennet!
Rekoše: Pruži ruku!
On pruži ruku, a oni mu dadoše prisegu.
Esa'd ibn Zurare je uhvatio njegovu ruku
i rekao: Polahko stanovnici Jesriba!
Mi smo se zaputili prema njemu, jer
znamo da je Allahov Poslanik. Njegov
izlazak danas znači suprotstavljanje
svim Arapima, pogibiju vaših najboljih
ljudi, sukobe. Ako ćete se strpiti na
tome, uzmite ga i Allah će vas
nagraditi, a ako se bojite za sebe,
ostavite ga. To vam je bolje kod Allaha.
Rekli su: Esa'de,
skloni ruku, tako nam Allaha, nećemo
propustiti ovu prisegu, niti je
poništiti. Ustali su i svi
pojedinačno dali prisegu.
Esa'd ibn Zurare je, po
ispravnom mišljenju, prvi dao prisegu.
Neki smatraju da je to učinio Ebu
el-Hejsem et-Tihan, mada ima i onih koji
smatraju da je prvi bio El-Bera ibn
Ma'rur.
Žene su dale prisegu
riječima, bez rukovanja.
na vrh
Dvanaesterica
starješina - nekiba
Odmah nakon prisege
Poslanik je tražio da izaberu dvanaest
vođa koji će im biti nadređeni i
odgovorni za njih. Izabrali su
devetericu iz plemena El-Hazredž i
trojicu iz El-Evsa. Evo imena starješina
iz plemena El-Hazredž:
1.
Sa‘d ibn
'Ubbadet ibn Dulejm;
2.
Es'ad ibn
Zerare ibn Ades;
3.
Sa‘d ibn
er-Rebia ibn 'Amr;
4.
Abdullah
ibn Revvaha ibn Sa‘lebe;
5.
Rafi‘ ibn
Malik ibn el-‘Adžlan;
6.
El-Berra‘
ibn Ma‘rur ibn Sahr;
7.
Abdullah
ibn 'Amr ibn Haram;
8.
Ubbade ibn
es-Samit ibn Kajs;
9.
El-Munzir
ibn 'Amr ibn Hunejs.
Imena starješina iz
plemena El-Evs:
1.
Usejd ibn
Hudajr ibn Semmak;
2.
Sa‘d ibn
Hajsame ibn El-Haris;
3.
Rifa‘a ibn
Abdu-l-Munzir ibn Zubejr. Neki smatraju
da je umjesto njega bio izabran Ebu
el-Hejsem ibn et-Tihan.
Kada je
okončan izbor, Poslanik im reče:
Vi ste
zaštitnici svoga naroda i njihov jamac,
kao što su Isaovi učenici bili
zaštitnici Isaa,
sina Merjeminog, a ja sam zaštitnik moga
naroda.
Oni rekoše:
Uredu je!
To je bila druga prisega
na Akabi. Bila je to najveća i
najvažnija prisega u Poslanikovom,
s.a.vs. životu. Ona je promijenila tok
događaja i historiju.
Kada se
sve završilo, i kada su ljudi bili
spremni da se raziđu, neki šejtan ih je
otkrio. Povikao je iz sveg glasa, kako
se do tada nikad nije čulo:
O stanovnici
nastambi,
hoćete li Muhammeda i otpadnike od
vjere? Evo ih, okupili su se da ratuju
protiv vas.
Poslanik,
s.a.v.s, reče: Tako mi Allaha,
Allahov neprijatelju, posebno ću se
pozabaviti tobom. Zatim je
naredio ljudima da krenu ka svojim
jahalicama. Vratili su se
i spavali do sabaha.
Slijedećeg jutra Kurejšije su došle u
šatore hodočasnika iz Jesriba da izraze
svoj protest na ovaj ugovor. Mušrici
Jesriba su rekli: To je netačna
vijest. Ništa se nije dogodilo.
Muslimani su šutjeli, a predstavnici
Kurejšija povjerovaše mušricima Jesriba
i vratiše se razočarani.
Predstavnici Mekke došli su do saznanja
da je vijest istinita i da je skup
stvarno održan. Oni digoše konjicu i
poslaše je u potjeru za Jesreblijama.
Uspjelo im je da stignu Sa‘da
ibn 'Ubadea i El-Munzira ibn 'Amra kod
mjesta Ezahir. El-Munzir je umakao, a Sa‘da
uhvatiše. Svezaše mu ruke iza vrata, a
zatim ga vezaše devi za kolan, pa ga
počeše tuči i vući za kosu, dok ga ne
dotjeraše u Mekku. Utom dođoše El-Mut‘am
ibn Adijj i Haris ibn Harb ibn Ummejje i
izbaviše ga iz njihovih ruku. Sa‘d je
njima do tada garantovao siguran put za
karavane koje su prolazile pokraj
Medine.
Ensarije
su htjele da se vrate u Mekku, ali on se
pojavi pred njima. Tako se svi
nepovrijeđeni vratiše u Medinu.
na vrh
|
