|
REKLI
SU O NJEMU ...
Kada se
govori o ličnosti Muhammeda, s.a.v.s., i
značaju
izučavanja
njegovog životopisa, korisno je
sagledati šta su o njemu
rekli
veliki svjetski umovi. U ovom odjeljku
navest ćemo prigodne izjave nekih
velikana koji su bili zadivljeni
grandioznim likom
Alahovog
poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i pored
činjenice da nisu
primili
islam. Oni su ukazivali na istinu koju
historija uvjerljivo
bilježi i
to ispisivali u svojim djelima.
Muhammeda, s.a.v.s., su cijenili
prvenstveno zbog toga što je svojim
djelom doprinio da ljudski rod ostvari
moralni i civilizacijski uspon do
najviše razine. To je mnoge autore
navodilo da mu se dive, toliko da su o
njemu pisali djela u
kojima se
Poslanikov, s.a.v.s., uzoran lik trajno
spominje. Ovaj izbor je mali dio onog
što su ti ljudi rekli o veličini
Poslanikove, s.a.v.s.,
ličnosti i
njegovim izvanrednim osobinama.
Mahatma
Gandi
"Poželio
sam upoznati tog čovjeka koji neosporno
plijeni srca miliona i miliona ljudi.
Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije
bila sredstvo pomoću kojeg je islam
stekao svoju poziciju, već je to bila
jednostavnost tog Poslanika praćena
preciznošću, ispunjavanjem
datih
obećanja, te njegova potpuna odanost
prijateljima, privrženost
sljedbenicima, hrabrost i apsolutno
pouzdanje u Gospodara tokom
izvršavanja svog poslanja. To su osobine
koje su presudno krčile put i otklanjale
teškoće, a nikako sablja. Nakon što sam
završio čitanje
drugog
dijela Poslanikovoga životopisa,
shvatio sam koliko mije žao
što se
djelo tu završava, zbog toga što sam
osjetio želju da što više
saznam iz Poslanikovoga grandioznog
života."
Majki
Hart (Michael Hart),
američki pisac
"Moj izbor
Muhammeda za vodeću poziciju među
najistaknutijim historijskim ličnostima,
vjerovatno će neke čitaoce
iznenaditi. Međutim, on je jedini
čovjeku cjelokupnoj historiji koji je
maksimalno uspio na dvjema razinama:
onosvjetskoj i ovosvjetskoj.
Bilo je
poslanika i vjerovjesnika koji su
započinjali s velikim
poslanjima, ali su umrli a da poslanja
nisu dovršili, kao što
je bio
slučaj
s
Mesihom (Isusom) u kršćanstvu. Bilo je i
onih s kojima su drugi
(poslanici) sudjelovali u istom poslanju
ili su im drugi prethodili, kao što
je slučaj s Musaom u Židova.
Međutim, Muhammed je jedini koji
je upotpunio poslanje u vjeri čije odredbe su sasvim jasno određene,
u koje su narodi potpuno
vjerovali još za njegovog života.
Uz vjeru,
on je uspostavio i novi oblik države. S
tog stanovišta on ima i velike
ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je
ujedinio u
jedinstvenu zajednicu i uspostavio njena
životna načela, uredio život te
zajednice na ovom svijetu davši joj
univerzalan model organizovanja
koji
se iz njegovog zavičaja širio svijetom.
On je taj koji je i započeo
i upotpunio ovosvjetsko i onosvjetsko
poslanje."
Lav Tolstoj, ruski
književnik
"Muhammedu
je dovoljno da bude ponosan to što je
jednu
primitivnu
zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz
vraških kandži ružnih
običaja. Pred njom je otvorio put uspona
i napretka. Muhammedov
vjerozakon će svijet voditi u
sporazumijevanje s razumom i
mudrošću."
''...
Nema
nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik
Muhammed jedan od najvećih reformatora
čovječanstva. Pripada mu najveća slava
jer je on čovječanstvo uputio istinskom
svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio
prolivanje nedužne ljudske krvi i tako
otvorio put ka napretku i civilizaciji.
Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko
drugi do čovjek koji je imao nadnaravnu
snagu, čovjek koji je dostojan svakog
poštovanja, divljenja i pažnje.’’
Francuski
književnik i političar Lamarten
"Ako važi
pravilo da se ljudski genij mjeri prema
krajnjem
dometu i
zadivljujućim rezultatima, ko se može
usuditi da bilo kojeg velikana moderne
historije uporedi s vjerovjesnikom
Muhammedom,
s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos
malobrojnim sredstvima kojima
je
raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne
historije su izrađivali
oružje, uspostavljali zakone, osnivali
imperije, a ubirali su samo
prolaznu slavu koja se pred njima
raspršivala. Međutim, Muhammed,
s.a.v.s., nije samo vodio vojsku,
uspostavio zakon, osnovao imperiju,
pobjeđivao narode i umirivao vladare,
već je predvodio milione ljudi, što
je, u
dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz
sve to, on je presudio kipovima i
praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima,
mislima i
uvjerenjima.
Muhammed
je bio strpljiv i odlučan sve dok nije
dočekao
Allahovu
pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove
želje su bile okrenute
jednom
cilju. On nije želio osnovati imperiju
ili nešto slično. Ni u
njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru,
odnosno u njegovoj smrti
- čak ni u uspjehu nakon smrti - u svemu skupa, nema ni traga varanju
i
obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na
čvrsto vjerovanje koje je
Vjerovjesniku davalo snagu i moć da
učvrsti vjeru koja se dijeli na
dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i
vjerovanje da kod Uzvišenog
Boga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije
svojstvo (naravno, to je Jednost), a
druga polovina ukazuje na ono po
čemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a
to je ono što je materijalno.
Radi
ostvarenja prve polovine, bilo je
neophodno sabljom presuditi
drugim
bogovima, a što se tiče druge polovine,
to je zahtijevalo
učvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i
lijepim savjetom.
To je
Muhammed filozof, govornik,
vjerovjesnik, zakonodavac,
ratnik,
čovjek koji je bio iznad svojih
prohtjeva, koji je trasirao misaone
pravce
pozivanja u istinsko obožavanje bez
kipova i praznovjerica.
On je osnivač dvadeset zemaljskih i
jedne duhovne imperije. To je taj
Muhammed. S obzirom na parametre ljudske
veličine, želimo pitati:
Ima li, uopće, neko veći nego što je bio
Muhammed?"
’’...Ako se uzme veličina cilja, mala
količina sredstava, i grandioznost
rezultata, kao tri mjere ljudskog
genija, ko bi se onda usudio da sa
Muhamedom uporedi jednog velikog čovjeka
moderne istorije.’’
Vat Montgomeri
Vat (VVatt Montgomery Watt)
"Spremnost
tog čovjeka da zbog svojih uvjerenja
podnosi
zlostavljanja i njegova nepokolebljiva
moralna privrženost onima
koji su ga
slijedili i smatrali ga svojim vođom i
prvakom, zajedno
s
neospornom veličinom njegovih
dostignuća, uvjerljivo govori o
pravednosti i poštenju ukorijenjenim u
njegovoj naravi. Pretpostavka
da
je
Muhammed zagovarao nešto što
je
hipotetično, za sobom povlači dodatne
teškoće koje nije moguće razriješiti. U
svakom slučaju, među
velikanima evropske historije nema
ličnosti dostojne opisivanja po
kojem se opisuju Muhammed i njegovo
djelo."
Bosvort
Smit (Boswort Smith)
"Muhammed
je, u isto vrijeme, bio vojskovođa,
političar i vjerski
vođa.
Međutim, u njemu nije bilo
samoljubivosti svojstvene vjerskim
vođama
niti vojnih odreda kao u vladara. Nije
imao mobiliziranu vojsku, ni tjelesnu
gardu, ni utvrđen dvorac, niti posebna
primanja.
Ako se za
nekoga može reći da je prosuđivao s
nadnaravnom
sposobnošću, onda je to bio Muhammed, po
tome što je uspijevao držati uzde vlasti
iako nije raspolagao njenim
instrumentarijem niti
je imao pomoć vladajućeg aparata."
Eduard
Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon
Ocklav)
"Nije samo
širenje islamskog poslanja ono što
zaslužuje
divljenje,
već to zaslužuje njegova postojanost i
čvrstina tokom
niza
vjekova. Taj snažni utisak koji je
Muhammed ostavljao u Meki
i Medini,
još uvijek, istu snagu i moć ostavlja u
srcima Hindusa,
Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o
onom Što sadrži Kur'an, iako
je je od tada prošlo više od dvanaest
stoljeća."
Bernard
Šo, engleski pisac
"Više nego
ikad prije, svijet ima potrebu za
čovjekom koji bi
razmišljao
kao što je razmišljao Muhammed, taj
vjerovjesnik koji
je svoju
vjeru uzdigao na razinu dostojnu
istinskog poštovanja i uvažavanja. To je
najsnažnija vjera u historiji
civilizacija, vječna i
neprolazna
vjera. Ja svoje mnogobrojne sunarodnike
zamišljam kako
nesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vjera će
svoje prostrano područje naći na
ovom kontinentu (Evropi).
Posljedicom neznanja ili šovinizma,
teolozi su u srednjem
vijeku o
Muhammedu iscrtavali mračan portret.
Smatrali su ga
neprijateljem kršćanstva. Međutim, ja
sam nastojao proniknuti u istinu o tom
čovjeku i uvjerio sam se da je on pravo
čudo. Došao
sam do
zaključka da on nije bio neprijatelj
kršćanstva. Prije bi se
mogao
nazvati spasiocem čovječanstva. Prema
mome mišljenju,
da je
njegova vjera zavladala savremenim
svijetom, teškoće bi nam
riješila zahvaljujući značaju koji ona
pridaje miru i sreći za čim ljudi
imaju nasušnu potrebu."
’’...U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz
Evrope prelazi u Muhammedovu vjeru i
može se reći da je vraćanje Evrope u
islam već počelo.’’
’’...Proučavao sam ga, tog izvanrednog
čovjeka, i po mom mišljenju, Muhammed bi
se morao nazvati spasiteljem
čovječanstva.’’
Sanarsten el-Asudži
"Ne možemo
biti pravedni prema Muhammedu ako
zanemarimo
ijedno od
njegovih izvanrednih svojstava i
pohvalnih karakternih
obilježja.
Muhamed je pred licem vladajućeg
neznanja i primitivizma,
u bitku za
častan život ušao ustrajavajući u svojim
načelima. Protiv
tirana se
borio bez prestanka, sve dok ga upornost
nije dovela do čiste
pobjede.
Njegov vjerozakon je postao jedan od
najpotpunijih zakona,
a on
značajniji od svih velikana historije."
Ana Bizant
(Annie Besant)
"Nemoguće
je život i lik velikog arapskog
vjerovjesnika proučiti
i shvatiti
kako je taj vjerovjesnik živio, kako je
ljude poučavao, a
ne
osjetiti poštovanje prema tom velikom
vjerovjesniku, jednom od
najvećih
poslanika. Iako ću ja u sklopu onoga žto
želim ispričati, možda izložiti i nešto
što je mnogima poznato, svaki put kad
čitam
nešto u
vezi s tim, iznova osjetim dodatno
poštovanje spram tog
velikog
arapskog učitelja.
Može li
neko reći da se čovjek u naponu snage, u
dvadeset i
petoj
godini života, oženi ženom mnogo
starijom od sebe, bude joj
odan tokom
dvadeset pet godina, sve do svoje
pedesete godine, do
vremena
kad kod žene presahnu tjelesne pobude,
pa se tek, nakon svega, oženi radi
zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u
tome nema
životne
mudrosti!? Ukoliko se obrati pažnja na
žene kojima se on ženio, nije teško
uočiti da je svaka od njih bila razlog
ulaska u neki
savez za dobro njegovih sljedbenika i
vjere, ili uporište za ostvarenje
nečega što je koristilo njegovim
prijateljima, ili je ženi kojom se ženio
bila jako potrebna zaštita."
OSTALI
Muhammede, žao mi je što nisam bio tvoj
savremenik.
(Oto von Bizmark)
Nikad nije čitao, a sad - gledaj! Jedna
takva riječ i mudracu nedosegnuta!
(Rilke)
Vidite i sami da toj nauci ništa ne
nedostaje a da mi, sa svim našim
sistemima, ništa dalje odmakli nismo i
da, uopšte, niko nije kadar dalje da
stigne.
(Gete)
SVJEDOČANSTVO
ENGLESKOG
FILOZOFA
TOMASA
KARLAJLA
(THOMAS
CARLYLE)
O
VJERODOSTOJNOSTI
POSLANSTVA
MUHAMMEDA,
SALLALLAHU
ALEJHI
VE
SELLEM
Svaki
razuman i objektivan čovjek ne može
ništa do priznati poslanstvo Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, zbog
mnogobrojnih dokaza koji to potvrđuju.
Nema
sumnje da svjedočanstvo neistomišljenika
ima posebnu težinu, jer, kao što se
kaže, neprijateljsko priznanje vrijedno
je priznanje.
Slijedi
svjedočanstvo poznatog engleskog
filozofa Tomasa Karlajla, dobitnika
Nobelove nagrade, koji u svojoj knjizi
“Junaci” iscrpno govori o Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem, a
obraćajući se kršćanima kojima i sam
pripada.
Između
ostalog kaže: “Velika je sramota za
svakog da, u ovom dobu, sluša
kvalifikacije tipa “Islam je lažna vjera
i da je Muhammed varalica i lažac.”
Moramo se suprostaviti ovim besmislenim
i sramotnim izmišljotinama, jer misija
koju je ispunio taj Poslanik, još uvijek
je, dvanaest stoljeća poslije,
svjetiljka vodilja za 200 miliona ljudi[12]
Zar neko
misli da je ova vjera, po kojoj žive i
umiru nebrojeni milioni ljudi, laž i
prevara!?
Što se
mene tiče ne mogu sebi to nikada
dopustiti!
Pa, zar
“laž i prevara” da se na ovaj način
podvale Allahovim stvorenjima i da budu
ovako prihvaćeni?
Onda su
ljudi ništa drugo do bezumnici i ludaci!
Kako je
bespredmetna ova tvrdnja i kako su
hlabavi i jadni njeni zagovarači i kako
ih samo treba sažalijevati!
Nakon
toga, ko želi postići uspjeh u
humanističkim naukama taj ne smije
povjerovati ni u šta što govore ove
neznalice, jer njihovi su stavovi
proizvod ateizirane generacije i
društva, i oni su dokaz pokvarenih srca
i savjesti, dokaz mrtvog duha u živim
tijelima.
Čini mi se
da svijet nije zapamtio lažnijeg i
bolnijeg mišljenja od njihovog.
Da li ste,
braćo moja, ikada vidjeli da čovjek,
lažac, uspostavi i proširi vjeru?
Tako mi
Boga, lažac ne može kuću od ćerpića
napraviti, jer ako ne zna karakteristike
kreča, maltera, zemlje i sličnog, onda
ono što on gradi nije kuća, već obična
hrpa šupljina i smjesa raznih
materijala.
Da, i nije za očekivati da će ostati
uspravna dvanaest vijekova[13]
i da je nastanjuje dvije stotine miliona
ljudi. Nasuprot, bilo bi za očekivati da
se iz temelja uruši i da joj traga
nestane.”
Nakon toga
kaže: “Prema tome Muhammeda nikad nismo
smatrali lažcem i prevarantom, koji se
služi varkama i trikovima da ostvari
željeni cilj, ili da teži za položajem
ili vlašću, ili nečem drugom od tih
bezvrijednih stvari.
Misija
koju je obavio i riječi koje je govorio
nisu ništa drugo do jasna istina.
Uistinu,
Muhamed nije lažac niti falsifikator, i
to je istina koja pobija svaku laž i
demantuje sve argumente nevjernika.
Zatim, ne
zaboravimo još nešto, on nikada nije
učio pred nekim učiteljem, pisanje je
tada bilo nešto novo u arapskim
krajevima u to vrijeme.
Muhamed
nije usvojio ništa od tuđeg iskustva,
niti je zahvatio sa izvorišta bilo kojeg
čovjeka.
Bio je
isti kao i drugi velikani i
vjerovjesnici, oni koje poredimo sa
sjajnim zvijezdama u tamnim noćima.
Vidimo da
je čitav svoj život bio čvrstih
principa, odlučan, plemenit,
dobročinitelj, blag, bogobojazan,
moralan, slobodan, odvažan, radin,
predan, a istovremeno ljubazan, blage
naravi, vedar i nasmijan, druželjubiv,
prijatan sagovornik, ponekad i
šaljivdžija.
Jednom
riječju, lice mu je zračilo blještavim
osmijehom, odrazom iskrene nutrine, jer
postoje ljudi izvještačenog osmijeha kao
odraz izvještačenih postupaka i riječi.”
Zatim
kaže: “Bio je pravedan, dobronamjeran,
inteligentan, oštrouman, ispunjen
svjetlom kao da mu na čelu zvijezde
sijaju, veliki čovjek po prirodi kojeg
nije škola obrazovala, niti ga je
učitelj odgajao, on je, jednostavno,
neovisan o tome.
Pristrasni
kršćani i nevjernici tvrde da je Muhamed
želio ličnu promociju, ugled i vlast.
Ne, tako
mi Boga, u srcu tog čovjeka – sina
pustinje i pustinjskih prostranstava,
žarkih zjenica, velikodušnog, punog
milosti, dobra, mudrosti i uma – nije
bilo nimalo pohlepe za ovim svijetom,
niti namjera težnje za vlašću i ugledom.
Kako i ne
bi bilo tako, kad je on bio jedna
velika, šutljiva duša, i čovjek koji
pripada onima koji samo mogu biti
predani i ozbiljni.
Tako, dok
gledaš druge zadovoljne lažnom
terminologijom, plutajući u kolotečini
lažnih interesa, vidiš Muhameda koji se
nije htio okititi i najbezazlenijim
lažima i izmišljotinama.
Bio je
jedinstven u svojoj veličini, spoznaji
stvari i stvorenja, tajna postojanja se
razotkrila pred njegovim očima, sa
svojim strahotama, strepnjama i
ljepotama.
Nije
postojalo ništa, nikakva laž, koja bi mu
to zaklonila. Ta veličanstvena tajna ga
je dozivala: “Evo, to sam ja!”
Ovakva
iskrenost mora biti plod svetog
Božanskog nadahnuća.
Ovaj
čovjek kad bi govorio, svako uho bi se
otvorilo, svako srce probudilo, a svaki
govor u usporedbi s njegovim bio bi
raspršen i isprazan.”
Još kaže:
“Zato odbacimo stav silnika koji kažu da
je Muhamed lažac, složiti se s njima bio
bi sram, grdnja, bezobrazluk i glupost.
Zato, zaštitimo ga od toga.”
Zatim
kaže: “Uistinu, vjera koju su tako
srčano prigrlili Arapi, idolopoklonici,
dostojna je istine i vjerovanja.
Temelji
koje je sazdala ova vjera jedino su
dostojno čovjeka da vjeruje u nj.
To je duh
i suština svih vjera, duh, zaogrnut
različitim odijelima, u suštini je
jedno.
Slijeđenjem ove suštine čovjek postaje
vodeći na ovom velikom poprištu
vjerovanja i uvjerenja, vodeći u
svemiru.
Putuje
stazama Stvoritelja, slijedeći Njegove
zakonitosti, ne pokušavajući,
besmisleno, da ih ruši i suprotstavlja
im se.
Islam je
došao u okruženju lažnih vjera,
izokrenutih puteva, pa ih je progutao, i
priliči mu da ih proguta, jer je istina.
Čim je
islam zablještao utrnuo je arapsko
idolopoklonstvo, kršćanska nagađanja i
pretpostavke, i sve ostalo što nije
počivalo na istini. Sve to postalo je
prah i pepeo.”
Zatim
dodaje: “Zar, lažljive neznalice tvrde
da je on vračar i prevarant?
Ne, i još
jedanput ne, nikad takvo srce, blistavo
i rasplamsalo, ne može biti u grudima
vračara i prevaranta.
Ovaj život
je za njega bio istina, a ovaj kosmos
veličanstvena stvarnost.”
Zatim
kaže: “Ovakve njegove riječi i djela
prezentuju nam Muhameda kao milostivog
prijatelja ljudskog roda, našeg
zajedničkog, blagog i nježnog brata,
sina naše pramajke i praoca.
Uistinu,
ja Muhameda volim zbog njegovog čistog
karaktera, čistog od svakog licemjerja i
izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio
je čovjek nezavisnog mišljenja, koji
samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono
što nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni
ponižen, potlačen. Slobodno i jasno
korespondira sa bizantinskim i
perzijskim carevima, upućujući ih na
obaveze oba svijeta.
Znao je
sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim
plemenima nije se libio snagu
upotrijebiti, ali, također, nije u njima
zaboravio na milost, plemenitost i
oprost. Muhamed se nije žalio na život
na ovom svijetu, niti se hvalisao s
drugim.”
Zatim
kaže: “Nije Muhamed nikad besposličar
bio, niti je besposlice i ispraznosti
govorio.
Za njega
je život bio samo pitanje uspjeha i
neuspjeha, prolaznosti i vječnosti, i
zato se prema tome odnosio s iskrenom
predanošću i velikom radinošću.
A što se
tiče igranja riječima, logičkih polemika
i izvrtanja činjenica, time se nikad
nije bavio, i sam to smatram najgorim
zločinom jer to nije ništa do mrtvilo
srca i zamagljivanje vida.
Islam
posjeduje osobinu koju smatram
najimpozantnijom, a to je jednakost među
ljudima, što je dokaz najpravilnijeg
pristupa i najispravnijeg pogleda, jer
vjernik je dušom vezan za cijelu
zemaljsku kuglu i svi ljudi su u islamu
jednaki.”
Zatim
kaže: “Njegova svjetlost je svijet
prosvijetlila, njegovo svjetlo sve je
obasjalo, njegove zrake su jug sa
sjeverom, i istok sa zapadom spojile.
Samo stoljeće poslije Arapi su bili u
Indiji i Andaluziji.
Blještala
je islamska država dugo vremena, na
polovici zemaljske kugle, svjetlom
napretka i progresa, snage i
dostojanstva, upute i istine.”
...Bilo je i drugih ljudi koji su
ispovijedali monotelzam ali ni jedan
nije bio ravan njegovoj čistoj i čvrstoj
vjeri u Jednoga Boga.
(Tomas Karlajl)
Muhammed je bio duša dobrote i njegov
utjecaj se osjetio, nikad nije bio
zaboravljen od onih oko njega.
(Hinduski naučnik Divvan Chand Sharma)
U Mekki je 569.g., četiri godine nakon
smrti Justiniana, rođen čovjek koji je
najviše utjecao na ljudsku rasu –
Muhammed...
(John William Draper)
Muhammed je bio najuspješniji od svih
religijskih ličnosti.
(Enciklopedija britanica, 11. izdanje)
Muhammedovi kritičari vide vatru umjesto
svjetla, ružnoću umjesto ljepote. Oni
iskrivljuju i predstavljaju svaku dobru
osobinu kao veliki porok. To prikazuje
njihovu vlastitu izopačenost... Oni su
slijepi. Ne vide da je jedini mač koji
je Muhammed posjedovao bio mač milosti,
sažaljenja, prijateljstva i oprosta –
mač koji osvaja neprijatelje i
pročišćava njihova srca. Njegov mač bio
je jači od čelika.
(Pandit Gyanandra Dev Sharma Shastri)
(Ove citate smo preuzeli iz: Safvet
Halilović, Sira – životopis posljednjeg
Allahovog poslanika; Ahmed Mehmedović,
Tako je govorio Muhammed, a.s..; Sanin
Musa, kako su završili oni koji su
vrijeđali Muhammeda, s.a.v.s., i
Muhammed b. Ibrahim El-Hamed, Put u
islam)
Izjave spomenute u ovom odjeljku
navedene su prema web-sajtu:
www.islamonline.net,
na arapskom jeziku. Tekst je
priredio Mahmud Ahmed Isma'il, a
naslov originala je:
Me
'a el-Habib
(S
Božijim miljenikom).
Mahatma Gandi je poznati
indijski humanista i borac za
slobodu svoga naroda. Ove
njegove riječi su napisane u
članku za list "Young India" u
kojem je govorio o osobinama
poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Michael H. Hart, The 100: A
Ranking ofThe Most Influential
Persons in History, New
York: Hart Publishing Company,
Inc., 1978, p. 33.
Lav Tolstoj (1828-1910) -
svjetski slavan književnik čije
djelo se smatra najvrednijim
razmatranjem ljudske duše u
cjelokupnome svjetskom
književnom naslijeđu.
Lamartine, Histoire de la
Turquie (Historija Turske),
Paris, 1854, vol.
II,
pp.276-277.
W.
Montgomery
Watt, Mohammad at Mecca
(Muhammed u Mekki), Oxford,
1953, p.
52.
Bosvvorth Smith, Mohammađ and
Mohammadanism, London, 1874,
p. 92.
Edward Gibbon and Simon Ocklay,
History ofthe Saracen Empire
(Povijest arapske
imperije), London, 1870, p. 54.
B.
Šo, u spisu naslovljenom
Muhammed, koji su britanske
vlasti spalile.
Sanarsten el-Asudži,
orijentalista i profesor
uporedne gramatike semitskih
jezika
(1866), sarađivao je u
enciklopediji
El-Me'arif.
Ima zasluge i kao sakupljač
orijentalnih
rukopisa i urednik stručnoga
glasila "Istočni svijet"
(El-'Alem eš-šerqi).
Najpoznatija
djela su mu: Kur'an -
Muhammedovo evan&elje i
Historija Muhammedovog života.
Annie Besant, The Life and
Teachings of Muhammad,
Madras, 1932., str. 4.
[12]
Podaci od prije oko 200 godina.
Najnovije statistike koje je
objavio Vatikan kažu da je islam
pretekao katoličanstvo po broju
sljedbenika, broj muslimana je
1,3 milijarde a katolika 1,13.
[13]
Sad već četrnaest. (op.p.)
|