LIČNI/OSOBNI PODACI

VJEROVJESNIŠTVO I MISIJA

PRESELJENJE U MEDINU

ISLAMSKA DRŽAVA

SMRT

UKUĆANI

OSOBINE

 

REKLI SU O NJEMU ...

 

MAHATMA GANDI Majki Hart (Michael Hart), američki pisac 
Lav Tolstoj, ruski književnik Francuski književnik i političar Lamarten
Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)

Bosvort Smit (Boswort Smith)

Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav) Bernard Šo, engleski pisac
Sanarsten el-Asudži Ana Bizant (Annie Besant)
OSTALI  

 

Kada se govori o ličnosti Muhammeda, s.a.v.s., i značaju izučavanja njegovog životopisa, korisno je sagledati šta su o njemu rekli veliki svjetski umovi. U ovom odjeljku navest ćemo prigodne izjave nekih velikana koji su bili zadivljeni grandioznim likom Alahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i pored činjenice da nisu primili islam. Oni su ukazivali na istinu koju historija uvjerljivo bilježi i to ispisivali u svojim djelima. Muhammeda, s.a.v.s., su cijenili prvenstveno zbog toga što je svojim djelom doprinio da ljudski rod ostvari moralni i civilizacijski uspon do najviše razine. To je mnoge autore navodilo da mu se dive, toliko da su o njemu pisali djela u kojima se Poslanikov, s.a.v.s., uzoran lik trajno spominje. Ovaj izbor je mali dio onog što su ti ljudi rekli o veličini Poslanikove, s.a.v.s., ličnosti i njegovim izvanrednim osobinama.[1]

 

Mahatma Gandi

"Poželio sam upoznati tog čovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoću kojeg je islam stekao svoju poziciju, već je to bila jednostavnost tog Poslanika praćena preciznošću, ispunjavanjem datih obećanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost sljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog poslanja. To su osobine koje su presudno krčile put i otklanjale teškoće, a nikako sablja. Nakon što sam završio čitanje drugog dijela Poslanikovoga životopisa, shvatio sam koliko mije žao što se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio želju da što više saznam iz Poslanikovoga grandioznog života."[2]

na vrh

 

Majki Hart (Michael Hart), američki pisac 

"Moj izbor Muhammeda za vodeću poziciju među najistaknutijim historijskim ličnostima, vjerovatno će neke čitaoce iznenaditi. Međutim, on je jedini čovjeku cjelokupnoj historiji koji je maksimalno uspio na dvjema razinama: onosvjetskoj i ovosvjetskoj. Bilo je poslanika i vjerovjesnika koji su započinjali s velikim poslanjima, ali su umrli a da poslanja nisu dovršili, kao što je bio slučaj s Mesihom (Isusom) u kršćanstvu. Bilo je i onih s kojima su drugi (poslanici) sudjelovali u istom poslanju ili su im drugi prethodili, kao što je slučaj s Musaom u Židova. Međutim, Muhammed je jedini koji je upotpunio poslanje u vjeri čije odredbe su sasvim jasno određene, u koje su narodi potpuno vjerovali još za njegovog života.

Uz vjeru, on je uspostavio i novi oblik države. S tog stanovišta on ima i velike ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je ujedinio u jedinstvenu zajednicu i uspostavio njena životna načela, uredio život te zajednice na ovom svijetu davši joj univerzalan model organizovanja koji se iz njegovog zavičaja širio svijetom. On je taj koji je i započeo i upotpunio ovosvjetsko i onosvjetsko poslanje."[3] 

na vrh

 

 

 

Lav Tolstoj, ruski književnik[4]

"Muhammedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednu primitivnu zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz vraških kandži ružnih običaja. Pred njom je otvorio put uspona i napretka. Muhammedov vjerozakon će svijet voditi u sporazumijevanje s razumom i mudrošću."

''... Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je on čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolivanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.’’

na vrh

 

 

 

Francuski književnik i političar Lamarten

"Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala. Međutim, Muhammed, s.a.v.s., nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima i uvjerenjima.

Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekao Allahovu pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti - čak ni u uspjehu nakon smrti - u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod Uzvišenog Boga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po čemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevalo učvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.

To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivač dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed. S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati: Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed?"[5]

’’...Ako se uzme veličina cilja, mala količina sredstava, i grandioznost rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa Muhamedom uporedi jednog velikog čovjeka moderne istorije.’’

 

na vrh

 

 

Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)

"Spremnost tog čovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosi zlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrženost onima koji su ga slijedili i smatrali ga svojim vođom i prvakom, zajedno s neospornom veličinom njegovih dostignuća, uvjerljivo govori o pravednosti i poštenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavka da je Muhammed zagovarao nešto što je hipotetično, za sobom povlači dodatne teškoće koje nije moguće razriješiti. U svakom slučaju, među velikanima evropske historije nema ličnosti dostojne opisivanja po kojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo."[6]

na vrh

 

 

 

Bosvort Smit (Boswort Smith)

"Muhammed je, u isto vrijeme, bio vojskovođa, političar i vjerski vođa. Međutim, u njemu nije bilo samoljubivosti svojstvene vjerskim vođama niti vojnih odreda kao u vladara. Nije imao mobiliziranu vojsku, ni tjelesnu gardu, ni utvrđen dvorac, niti posebna primanja. Ako se za nekoga može reći da je prosuđivao s nadnaravnom sposobnošću, onda je to bio Muhammed, po tome što je uspijevao držati uzde vlasti iako nije raspolagao njenim instrumentarijem niti je imao pomoć vladajućeg aparata."[7]

na vrh

 

 

 

Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav)

"Nije samo širenje islamskog poslanja ono što zaslužuje divljenje, već to zaslužuje njegova postojanost i čvrstina tokom niza vjekova. Taj snažni utisak koji je Muhammed ostavljao u Meki i Medini, još uvijek, istu snagu i moć ostavlja u srcima Hindusa, Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o onom Što sadrži Kur'an, iako je je od tada prošlo više od dvanaest stoljeća."[8]

na vrh

 

 

 

Bernard Šo, engleski pisac

"Više nego ikad prije, svijet ima potrebu za čovjekom koji bi razmišljao kao što je razmišljao Muhammed, taj vjerovjesnik koji je svoju vjeru uzdigao na razinu dostojnu istinskog poštovanja i uvažavanja. To je najsnažnija vjera u historiji civilizacija, vječna i neprolazna vjera. Ja svoje mnogobrojne sunarodnike zamišljam kako nesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vjera će svoje prostrano područje naći na ovom kontinentu (Evropi).

Posljedicom neznanja ili šovinizma, teolozi su u srednjem vijeku o Muhammedu iscrtavali mračan portret. Smatrali su ga neprijateljem kršćanstva. Međutim, ja sam nastojao proniknuti u istinu o tom čovjeku i uvjerio sam se da je on pravo čudo. Došao sam do zaključka da on nije bio neprijatelj kršćanstva. Prije bi se mogao nazvati spasiocem čovječanstva. Prema mome mišljenju, da je njegova vjera zavladala savremenim svijetom, teškoće bi nam riješila zahvaljujući značaju koji ona pridaje miru i sreći za čim ljudi imaju nasušnu potrebu."[9]

’’...U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Evrope prelazi u Muhammedovu vjeru i može se reći da je vraćanje Evrope u islam već počelo.’’

’’...Proučavao sam ga, tog izvanrednog čovjeka, i po mom mišljenju, Muhammed bi se morao nazvati spasiteljem čovječanstva.’’

na vrh

 

 

 

Sanarsten el-Asudži[10]

"Ne možemo biti pravedni prema Muhammedu ako zanemarimo ijedno od njegovih izvanrednih svojstava i pohvalnih karakternih obilježja. Muhamed je pred licem vladajućeg neznanja i primitivizma, u bitku za častan život ušao ustrajavajući u svojim načelima. Protiv tirana se borio bez prestanka, sve dok ga upornost nije dovela do čiste pobjede. Njegov vjerozakon je postao jedan od najpotpunijih zakona, a on značajniji od svih velikana historije."

na vrh

 

 

 

Ana Bizant (Annie Besant)

"Nemoguće je život i lik velikog arapskog vjerovjesnika proučiti i shvatiti kako je taj vjerovjesnik živio, kako je ljude poučavao, a ne osjetiti poštovanje prema tom velikom vjerovjesniku, jednom od najvećih poslanika. Iako ću ja u sklopu onoga žto želim ispričati, možda izložiti i nešto što je mnogima poznato, svaki put kad čitam nešto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno poštovanje spram tog velikog arapskog učitelja.

Može li neko reći da se čovjek u naponu snage, u dvadeset i petoj godini života, oženi ženom mnogo starijom od sebe, bude joj odan tokom dvadeset pet godina, sve do svoje pedesete godine, do vremena kad kod žene presahnu tjelesne pobude, pa se tek, nakon svega, oženi radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nema životne mudrosti!? Ukoliko se obrati pažnja na žene kojima se on ženio, nije teško uočiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u neki savez za dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporište za ostvarenje nečega što je koristilo njegovim prijateljima, ili je ženi kojom se ženio bila jako potrebna zaštita."[11]

 

na vrh

 

 

OSTALI

Muhammede, žao mi je što nisam bio tvoj savremenik.

(Oto von Bizmark)

Nikad nije čitao, a sad - gledaj! Jedna takva riječ i mudracu nedosegnuta!

(Rilke)

Vidite i sami da toj nauci ništa ne nedostaje a da mi, sa svim našim sistemima, ništa dalje odmakli nismo i da, uopšte, niko nije kadar dalje da stigne.

(Gete)

SVJEDOČANSTVO ENGLESKOG FILOZOFA TOMASA KARLAJLA (THOMAS CARLYLE) O VJERODOSTOJNOSTI POSLANSTVA MUHAMMEDA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM 

Svaki razuman i objektivan čovjek ne može ništa do priznati poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog mnogobrojnih dokaza koji to potvrđuju.

Nema sumnje da svjedočanstvo neistomišljenika ima posebnu težinu, jer, kao što se kaže, neprijateljsko priznanje vrijedno je priznanje.

Slijedi svjedočanstvo poznatog engleskog filozofa Tomasa Karlajla, dobitnika Nobelove nagrade, koji u svojoj knjizi “Junaci” iscrpno govori o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a obraćajući se kršćanima kojima i sam pripada.

Između ostalog kaže: “Velika je sramota za svakog da, u ovom dobu, sluša kvalifikacije tipa “Islam je lažna vjera i da je Muhammed varalica i lažac.”

Moramo se suprostaviti ovim besmislenim i sramotnim izmišljotinama, jer misija koju je ispunio taj Poslanik, još uvijek je, dvanaest stoljeća poslije, svjetiljka vodilja za 200 miliona ljudi[12]

Zar neko misli da je ova vjera, po kojoj žive i umiru nebrojeni milioni ljudi, laž i prevara!?

Što se mene tiče ne mogu sebi to nikada dopustiti!

Pa, zar “laž i prevara” da se na ovaj način podvale Allahovim stvorenjima i da budu ovako prihvaćeni?

Onda su ljudi ništa drugo do bezumnici i ludaci!

Kako je bespredmetna ova tvrdnja i kako su hlabavi i jadni njeni zagovarači i kako ih samo treba sažalijevati!

Nakon toga, ko želi postići uspjeh u humanističkim naukama taj ne smije povjerovati ni u šta što govore ove neznalice, jer njihovi su stavovi proizvod ateizirane generacije i društva, i oni su dokaz pokvarenih srca i savjesti, dokaz mrtvog duha u živim tijelima.

Čini mi se da svijet nije zapamtio lažnijeg i bolnijeg mišljenja od njihovog.

Da li ste, braćo moja, ikada vidjeli da čovjek, lažac, uspostavi i proširi vjeru?

Tako mi Boga, lažac ne može kuću od ćerpića napraviti, jer ako ne zna karakteristike kreča, maltera, zemlje i sličnog, onda ono što on gradi nije kuća, već obična hrpa šupljina i smjesa raznih materijala.

Da, i nije za očekivati da će ostati uspravna dvanaest vijekova[13] i da je nastanjuje dvije stotine miliona ljudi. Nasuprot, bilo bi za očekivati da se iz temelja uruši i da joj traga nestane.”

Nakon toga kaže: “Prema tome Muhammeda nikad nismo smatrali lažcem i prevarantom, koji se služi varkama i trikovima da ostvari željeni cilj, ili da teži za položajem ili vlašću, ili nečem drugom od tih bezvrijednih stvari.

Misija koju je obavio i riječi koje je govorio nisu ništa drugo do jasna istina.

Uistinu, Muhamed nije lažac niti falsifikator, i to je istina koja pobija svaku laž i demantuje sve argumente nevjernika.

Zatim, ne zaboravimo još nešto, on nikada nije učio pred nekim učiteljem, pisanje je tada bilo nešto novo u arapskim krajevima u to vrijeme.

Muhamed nije usvojio ništa od tuđeg iskustva, niti je zahvatio sa izvorišta bilo kojeg čovjeka.

Bio je isti kao i drugi velikani i vjerovjesnici, oni koje poredimo sa sjajnim zvijezdama u tamnim noćima.

Vidimo da je čitav svoj život bio čvrstih principa, odlučan, plemenit, dobročinitelj, blag, bogobojazan, moralan, slobodan, odvažan, radin, predan, a istovremeno ljubazan, blage naravi, vedar i nasmijan, druželjubiv, prijatan sagovornik, ponekad i šaljivdžija.

Jednom riječju, lice mu je zračilo blještavim osmijehom, odrazom iskrene nutrine, jer postoje ljudi izvještačenog osmijeha kao odraz izvještačenih postupaka i riječi.”

Zatim kaže: “Bio je pravedan, dobronamjeran, inteligentan, oštrouman, ispunjen svjetlom kao da mu na čelu zvijezde sijaju, veliki čovjek po prirodi kojeg nije škola obrazovala, niti ga je učitelj odgajao, on je, jednostavno, neovisan o tome.

Pristrasni kršćani i nevjernici tvrde da je Muhamed želio ličnu promociju, ugled i vlast.

Ne, tako mi Boga, u srcu tog čovjeka – sina pustinje i pustinjskih prostranstava, žarkih zjenica, velikodušnog, punog milosti, dobra, mudrosti i uma – nije bilo nimalo pohlepe za ovim svijetom, niti namjera težnje za vlašću i ugledom.

Kako i ne bi bilo tako, kad je on bio jedna velika, šutljiva duša, i čovjek koji pripada onima koji samo mogu biti predani i ozbiljni.

Tako, dok gledaš druge zadovoljne lažnom terminologijom, plutajući u kolotečini lažnih interesa, vidiš Muhameda koji se nije htio okititi i najbezazlenijim lažima i izmišljotinama.

Bio je jedinstven u svojoj veličini, spoznaji stvari i stvorenja, tajna postojanja se razotkrila pred njegovim očima, sa svojim strahotama, strepnjama i ljepotama.

Nije postojalo ništa, nikakva laž, koja bi mu to zaklonila. Ta veličanstvena tajna ga je dozivala: “Evo, to sam ja!”

Ovakva iskrenost mora biti plod svetog Božanskog nadahnuća. 

Ovaj čovjek kad bi govorio, svako uho bi se otvorilo, svako srce probudilo, a svaki govor  u usporedbi s njegovim bio bi raspršen i isprazan.”

Još kaže: “Zato odbacimo stav silnika koji kažu da je Muhamed lažac, složiti se s njima bio bi sram, grdnja, bezobrazluk i glupost. Zato, zaštitimo ga od toga.”

Zatim kaže: “Uistinu, vjera koju su tako srčano prigrlili Arapi, idolopoklonici, dostojna je istine i vjerovanja.

Temelji koje je sazdala ova vjera jedino su dostojno čovjeka da vjeruje u nj.

To je duh i suština svih vjera, duh, zaogrnut različitim odijelima, u suštini je jedno.

Slijeđenjem ove suštine čovjek postaje vodeći na ovom velikom poprištu vjerovanja i uvjerenja, vodeći u svemiru.

Putuje stazama Stvoritelja, slijedeći Njegove zakonitosti, ne pokušavajući, besmisleno, da ih ruši i suprotstavlja im se.

Islam je došao u okruženju lažnih vjera, izokrenutih puteva, pa ih je progutao, i priliči mu da ih proguta, jer je istina.

Čim je islam zablještao utrnuo je arapsko idolopoklonstvo, kršćanska nagađanja i pretpostavke, i sve ostalo što nije počivalo na istini. Sve to postalo je prah i pepeo.”

Zatim dodaje: “Zar, lažljive neznalice tvrde da je on vračar i prevarant?

Ne, i još jedanput ne, nikad takvo srce, blistavo i rasplamsalo, ne može biti u grudima vračara i prevaranta.

Ovaj život je za njega bio istina, a ovaj kosmos veličanstvena stvarnost.”

Zatim kaže: “Ovakve njegove riječi i djela prezentuju nam Muhameda kao milostivog prijatelja ljudskog roda, našeg zajedničkog, blagog i nježnog brata, sina naše pramajke i praoca.

Uistinu, ja Muhameda volim zbog njegovog čistog karaktera, čistog od svakog licemjerja i izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio je čovjek nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni ponižen, potlačen.  Slobodno i jasno korespondira sa bizantinskim i perzijskim carevima, upućujući ih na obaveze oba svijeta.

Znao je sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim plemenima nije se libio snagu upotrijebiti, ali, također, nije u njima zaboravio na milost, plemenitost i oprost. Muhamed se nije žalio na život na ovom svijetu, niti se hvalisao s drugim.”

Zatim kaže: “Nije Muhamed nikad besposličar bio, niti je besposlice i ispraznosti govorio.

Za njega je život bio samo pitanje uspjeha i neuspjeha, prolaznosti i vječnosti, i zato se prema tome odnosio s iskrenom predanošću i velikom radinošću.

A što se tiče igranja riječima, logičkih polemika i izvrtanja činjenica, time se nikad nije bavio, i sam to smatram najgorim zločinom jer to nije ništa do mrtvilo srca i zamagljivanje vida.

Islam posjeduje osobinu koju smatram najimpozantnijom, a to je jednakost među ljudima, što je dokaz najpravilnijeg pristupa i najispravnijeg pogleda, jer vjernik je dušom vezan za cijelu zemaljsku kuglu i svi ljudi su u islamu jednaki.”

Zatim kaže: “Njegova svjetlost je svijet prosvijetlila, njegovo svjetlo sve je obasjalo, njegove zrake su jug sa sjeverom, i istok sa zapadom spojile. Samo stoljeće poslije Arapi su bili u Indiji i Andaluziji.

Blještala je islamska država dugo vremena, na polovici zemaljske kugle, svjetlom napretka i progresa, snage i dostojanstva, upute i istine.” 

...Bilo je i drugih ljudi koji su ispovijedali monotelzam ali ni jedan nije bio ravan njegovoj čistoj i čvrstoj vjeri u Jednoga Boga.

(Tomas Karlajl) 

Muhammed je bio duša dobrote i njegov utjecaj se osjetio, nikad nije bio zaboravljen od onih oko njega.

(Hinduski naučnik Divvan Chand Sharma) 

U Mekki je 569.g., četiri godine nakon smrti Justiniana, rođen čovjek koji je najviše utjecao na ljudsku rasu – Muhammed...

(John William Draper) 

Muhammed je bio najuspješniji od svih religijskih ličnosti.

(Enciklopedija britanica, 11. izdanje) 

Muhammedovi kritičari vide vatru umjesto svjetla, ružnoću umjesto ljepote. Oni iskrivljuju i predstavljaju svaku dobru osobinu kao veliki porok. To prikazuje njihovu vlastitu izopačenost... Oni su slijepi. Ne vide da je jedini mač koji je Muhammed posjedovao bio mač milosti, sažaljenja, prijateljstva i oprosta – mač koji osvaja neprijatelje i pročišćava njihova srca. Njegov mač bio je jači od čelika.

(Pandit Gyanandra Dev Sharma Shastri) 

(Ove citate smo preuzeli iz: Safvet Halilović, Sira – životopis posljednjeg Allahovog poslanika; Ahmed Mehmedović, Tako je govorio Muhammed, a.s..; Sanin Musa, kako su završili oni koji su vrijeđali Muhammeda, s.a.v.s., i Muhammed b. Ibrahim El-Hamed, Put u islam)

na vrh

 

 


[1] Izjave spomenute u ovom odjeljku navedene su prema web-sajtu: www.islamonline.net,  na arapskom jeziku. Tekst je priredio Mahmud Ahmed Isma'il, a naslov originala je: Me 'a el-Habib (S Božijim miljenikom).

[2] Mahatma Gandi je poznati indijski humanista i borac za slobodu svoga naroda. Ove njegove riječi su napisane u članku za list "Young India" u kojem je govorio o osobinama poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

[3] Michael H. Hart, The 100: A Ranking ofThe Most Influential Persons in History, New York: Hart Publishing Company, Inc., 1978, p. 33.

[4] Lav Tolstoj (1828-1910) - svjetski slavan književnik čije djelo se smatra najvrednijim razmatranjem ljudske duše u cjelokupnome svjetskom književnom naslijeđu.

[5] Lamartine, Histoire de la Turquie (Historija Turske), Paris,  1854, vol. II, pp.276-277.

[6] W. Montgomery Watt, Mohammad at Mecca (Muhammed u Mekki), Oxford, 1953, p. 52.

[7] Bosvvorth Smith, Mohammađ and Mohammadanism, London, 1874, p. 92.

[8] Edward Gibbon and Simon Ocklay, History ofthe Saracen Empire (Povijest arapske imperije), London, 1870, p. 54.

 

[9] B. Šo, u spisu naslovljenom Muhammed, koji su britanske vlasti spalile.

[10] Sanarsten el-Asudži, orijentalista i profesor uporedne gramatike semitskih jezika (1866), sarađivao je u enciklopediji

El-Me'arif. Ima zasluge i kao sakupljač orijentalnih rukopisa i urednik stručnoga glasila "Istočni svijet" (El-'Alem eš-šerqi). Najpoznatija djela su mu: Kur'an - Muhammedovo evan&elje i Historija Muhammedovog života.

[11] Annie Besant, The Life and Teachings of Muhammad, Madras, 1932., str. 4.

[12]            Podaci od prije oko 200 godina. Najnovije statistike koje je objavio Vatikan kažu da je islam pretekao katoličanstvo po broju sljedbenika, broj muslimana je 1,3 milijarde a katolika 1,13.

 

[13]            Sad već četrnaest. (op.p.)

 

 

 

 

 

 

 

 

AUDIO

GALERIJA

KNJIGE

 

 

 

 

 

POSLANIKOVA PRAVA

KAZIVANJA

ASHABI

REKLI SU O NJEMU ...

ODGOVORI NA SUMNJE

TRI PRINCIPA