Preseljenje u Uzvišeno društvo
Znakovi rastanka
Nakon što je dostavio
poslanicu, dostavio savjet, i izvršio
emanet, pojavili su se znaci rastanka sa
životom. Znaci su se ogledali u njegovim
riječima i djelima.
U mjesecu ramazanu, 10. g.h. bio je u i‘tikafu
dvadeset dana, dok je prethodnih godina
ostajao u i‘tikafu
samo po deset dana. Džibril je proučio
Kur‘ani
zajedno sa Poslanikom, s.a.v.s, dva
puta.
Rekao je Fatimi:
Mislim da je to zbog blizine moje smrti.
Ispratio je Mu'aza u Jemen,
opručio mu šta da radi i rekao:
Mu'aze, možda me više nećeš sresti,
možda ćeš proći pored moje džamije i
moga kabura. Mu'az je žestoko
zaplakao zbog rastanka sa Poslanikom,
s.a.v.s.
Na oprosnom hadždžu
stalno je govrio: Ja ne znam da li
ću se sa vama ikada više sresti na ovom
mjestu. Možda više neću obaviti hadždž
nakon ove godine.
Znakovi preseljenja bili
su i objava sure En-Nasr i ajeta:
الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ
وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي
وَرَضِيتُ لَكُمُ الإِسْلاَمَ دِينًا
Danas
sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat
Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam
islam bude vjera.
Zbog svega toga nazvan
je hadždž te godine oprosni hadždž. To
jest, njime se oprostio od ljudi i
preselio Allahu.
Početkom mjeseca safera,
jedaneste godine po hidžri, otišao je na
Uhud i klanjao dženazu šehidima,
opraštajući se od mrtvih kao i od živih.
Otuda se vratio u džamiju popeo se na
minberu i rekao: Ja sam vaša
preteča, vaš svjedok. Tako mi Allaha,
gledam sada u svoje vrelo. Meni su dati
ključevi riznica Zemlje, ili ključevi
Zemlje. Ja se ne plašim, tako mi Allaha,
da ćete poslije mene biti mušrici, ali
se bojim da ćete se nadmetati u imetku.
Pred kraj safera izašao
je u noći u groblje Beki'-l-garkad i
molio oprost za ukopane u njemu. Rekao
je: Mi ćemo vam se pridružiti.
na vrh
Početak bolesti
U ponedjeljak, dvadeset
devetog safera, prisustvovao je jednoj
dženazi u Beki'. Aiša kaže: Poslanik
se vrati sa Beki'a, a mene je boljela
glava. Rekla sam: Ah, moja glava! A on
reče: Mene, tako mi Allaha, o Aiša
boli glava.
Bio je to početak
bolesti. Uprkos svemu stanovao je kod
žena prema njihovoj redi za boravak.
Tako je radio dok se bolest nije
pogoršala. Bio je u kući Mejmune i pitao
je: Gdje sam sutra, gdje sam
sutra? Želio je Aišin dan.
Supruge mu dozvoliše da bude gdje želi.
Izašao je iz kuće, nosili su ga El-Fadl
ibn Abbas i Alija. Noge je vukao po
zemlji. Prešao je u Aišinu kuću.
na vrh
Naredbe i oporuke
Rekla je Aiša: Kada
je došao u moju kuću bolest se
pogoršala. Rekao je:
Polijte me sa sedam
mješina vode čije grlo nije odvezano.
Hoću ostaviti oporuku ljudima.
Stavili smo ga da sjedne
u Hafsinu posudu, polili smo ga i on
pokaza rukom da je dovoljno. Nakon toga
izađe, klanja ljudima i održa govor.
Rekao je, između
ostalog:
-
Narodi prije
vas uzimali su kaburove poslanika i
dobrih ljudi kao bogomolje. Vi ne
uzimajte kaburove za bogomolje. Ja
vam to zabranjujem.
-
Neka je
Allahovo prokletstvo na jevreje i
kršćane jer su kaburove svojih
vjerovjesnika napravili bogomoljama.
-
Ne pravite moj
kabur idolom koji će biti obožavan.
Rekao je da svako uzme
svoje pravo od njega, oporučio da se
lijepo postupa sa ensarijama, potom
rekao:
Jednom robu Allah je ponudio šta hoće od
Dunjaluka ili ono što je kod Njega, pa
je izabrao ono što je kod Njega.
Ebu Se'id
el-Hudri kaže: Ebu Bekr zaplaka i
reče: Iskupili bismo te i očevima i
majkama. Ljudi rekoše: Vidite
ovog starca! Poslanik govori o robu kome
je Allah ponudio Dunjaluk ili ono što je
kod njega, a on govori: Iskupili bismo
te i očevima i majkama? Međutim,
Poslanik je bio taj rob, a Ebu Bekr
najučeniji među nama.
Poslanik, s.a.v.s, je
pohvalio Ebu Bekra. Naredio je da se
zatvore sva vrata njegove džamije osim
Ebu Bekrovih.
To je bila srijeda. U
četvrtak bolest se pojačala. Rekao je:
Dođite,
napisat ću vam pismo nakon kojeg nećete
zalutati.
Omer reče: Poslanika
je savladala bolest, imate Kur'an on vam
je dovoljan. Ashabi se ne složiše u
mišljenju, počeše se prepirati. Kada su
pretjerali sa raspravom i svađom
Poslanik, s.a.v.s, reče:
Idite od mene!
Tog dana oporučio je da
se protjeraju sa Arapskog poluotoka
jevreji, kršćani i mušrici. Naredio je
da dočekuju delegacije kako ih je on
dočekivao. Naredio je da čuvaju namaz i
da budu dobri prema onima koji su u
njihovoj vlasti. Rekao je:
Ostavio sam vam dvoje,
ako ih se budete pridržavali nećete
zalutati, to su Kur'an i moj Sunnet.
na
vrh
Poslanik postavlja
Ebu Bekra za imama u namazu
Uprkos teškoj bolesti
Poslanik, s.a.v.s, je klanjao namaz
kao imam. Tog četvrtka, kada je
nastupilo jacijsko vrijeme, okupao se da
mu bude lakše. Krenuo je na namaz, ali
se onesvijestio. Kada se osvijestio
ponovo se okupao, krenuo na namaz, ali
ponovo se onesvijestio. Po treći put se
osvijesti i okupa i krenu na namaz, ali
se onesvijesti ponovo. Poručio je Ebu
Bekru da klanja kao imam ljudima. Ebu
Bekr je klanjao kao imama u tim danima.
Klanjao je ukupno sedamnaest namaza.
U subotu i nedjelju
Poslanik, s.a.v.s. je osjetio olakšanje
i izašao je među ljude klanjati podne.
Ebu Bekr je klanjao kao imam. Poslanika,
s.a.v.s, su posjeli sa Ebu Bekrove
lijeve strane. Ebu Bekr se povodio za
Poslanikom, s.a.v.s, u namazu, a ljudi
za Ebu Bekrom, koji je prenosio tekbir
nakon Poslanika, s.a.v.s.
na vrh
Sav imetak podijelio
je u sadaku
U
nedjelju
Poslanik, s.a.v.s. oslobodi sve sluge,
podijeli u sadaku sedam zlatnika koje je
imao kod sebe. Oružje je poklonio
muslimanima. Kada se spustila noć Aiša
je otišla sa kandiljom jednoj ženi i
zamolila da joj stavi malo masla u
kandilj da može gorjeti. Njegov oklop
ostao je kao zalog kod jevreja za
trideset sa'a ječma.
na vrh
Posljednji dan na
Dunjaluku
U ponedjeljak ujutro,
reda je bila Aišina. Ebu Bekr je klanjao
s ljudima sabah namaz. Poslanik,
s.a.v.s, je uklonio zastor sa Aišne sobe
i pogledao u njih. Nasmijao se, a Ebu
Bekr se vrati unatrag misleći da će
Poslanik, s.a.v.s, izaći i klanjati s
njima. Muslimani su umalo prekinuli
namaz radujući se Poslaniku, s.a.v.s.
Rukom je pokazao da upotpune namaz.
Nakon toga, povukao se u sobu i spustio
zastor.
Toga dana ili te
sedmice, Poslanik, s.a.v.s, je pozvao
Fatimu i nešto joj šapnuo i ona zaplaka.
Ponovo joj nešto šapnu i ona se nasmija.
Aiša je upita o tome, ali ona ne htjede
reći dok Poslanik, s.a.v.s, nije umro.
Rekla je da joj je prvi puta rekao da će
umrijeti u toj bolesti, pa je zaplakala.
Drugi puta je rekao da će ona prva
umrijeti nakon njega od njegove
porodice, pa se nasmijala. Obradovao ju
je da je predvodnica žena u Džennetu.
Fatima je vidjela da su
Poslanikove muke teške pa je rekla: O
muke moga oca, kako su teške! Rekao
je: Tvoj
otac više neće imati muke nakon
današnjeg dana.
Pozvao je Hasana i
Husejna i poljubio ih. Pozvao je svoje
supruge i savjetovao ih.
Bolest se pojačavala i
povećavala. Pokrenuo se otrov koji je
pojeo na Hajberu. Osjećao je bol tog
otrova. Lice je pokrio ogrtačem pa kada
bi mu bilo lakše otkrivao je lice. Tada
bi govorio:
Neka je Allahovo
prokletstvo na jevreje i kršćane!
Kaburove svojih vjerovjesnika pretvorili
su u bogomolje.
To je govorio da ne bi
postupili kao oni.
Ne smiju ostati dvije
vjere na Arapskom poluotoku.
To je bila njegova
posljednja oporuka ljudima. Nekoliko
puta je ponavljao:
Čuvajte namaz, čuvajte
namaz i vodite računa o onima koje
posjedujete!
na vrh
Smrtna agonija i smrt
Preseljenje je otpočelo.
Aiša ga malo podiže i nasloni na sebe,
na grudi između vrata i prsa.
U posljednjim trenucima
ušao je Abdullah Ebu Bekrov sin. U ruci
je držao svjež misvak. Primijetila sam
da gleda u misvak. Shvatila je da ga
želi, pa je pitala želi li ga, a on
pokaza glavom da hoće. Uzela ga je,
smekšala zubima i on očisti zube kao kad
je najbolje mogao. Pred njim je bila
zdjela s vodom. Ruke je kvasio u vodu,
potirao se po licu i govorio: La
ilahe illallah, smrt ima agoniju.
Kada je završio čišćenje zuba sa
misvakom, podigao je ruku ili prst i
uperio pogled u plafon. Pomjerao je
usne. Aiša je slušala šta izgovara pa je
čula da je rekao: Sa onima kojima
si milost Svoju darovao, poslanicima,
iskrenima, šehidima i dobrima. Gospodaru
moj, oprosti mi i smiluj mi se, i
priključi me uzvišenom društvu. Allahu
moj uzvišenom društvu!
Posljednje riječi je
ponovio tri puta. Ispustio je dušu. Ruka
mu je klonula i preseli se kod
najuzvišenijih drugova. Ovo se dogodilo
u satima pred podne, u ponedeljak 12.
rebiu-l-evvela 11. g.h. Napunio je
šezdeset tri godine. Neka su blagoslov i
mir na njega! Mi pripadamo Allahu i
njemu se vraćamo.
na vrh
Nedoumica ashaba i
Ebu Bekrov stav
Medinom je prostrujala
mučna vijest, vrlo brzo. Ona pomrači
Dunjaluk. Skoro su izgubili razum.
Najljepši, najsvjetliji i najradosniji
dan bio je kad je Poslanik, s.a.v.s,
ušao u Medinu, a najružniji i najtamniji
bio je dan u kome je preselio. Čuo se
glas njihova plača kao kada hadžije
plaču na hadždžu.
Omer stade u džamiji i reče: Poslanik
nije umro i neće umrijeti dok ne
istrijebi munafike. Prijetio je da
će ubiti i sasjeći one koji kažu da je
umro. Ashabi su bili kod džamije
izgubljeni i zbunjeni.
Ebu Bekr je tog jutra
otišao svojoj kući u Senh, jer je vidio
da je Poslaniku, s.a.v.s, lakše. Kada je
umro, pojavi se na konju. Sjaha i uđe u
džamiju. Nije ni s kim govorio, dok nije
ušao kod Aiše i uputio se prema
Poslaniku, s.a.v.s, koji je bio pokriven
šarenim ogrtačem. On mu otkri lice,
poljubi ga i zaplaka. Zatim reče:
Iskupio bih te i ocem i majkom. Allah
neće dozvoliti da dva puta umreš. Smrt
koju ti je Allah propisao, ti si
dočekao.
Potom izađe. Ebu Bekr
reče: Sjedi Omere! Omer odbi da
sjedne. On ga ostavi i dođe do minbere i
stade pored nje. Ljudi ostaviše Omera i
dođoše njemu. On izgovori Šehadet, te
reče: A potom. Ko je od vas obožavao
Muhammeda, pa Muhammed je mrtav. A ko
obožava Allaha, neka zna, Allah je živ.
On ne umire. Uzvišeni Allah je rekao:
وَمَا مُحَمَّدٌ إِلاَّ رَسُولٌ قَدْ
خَلَتْ مِن قَبْلِهِ الرُّسُلُ أَفَإِن
مَّاتَ أَوْ قُتِلَ انقَلَبْتُمْ عَلَى
أَعْقَابِكُمْ وَمَن يَنقَلِبْ عَلَىَ
عَقِبَيْهِ فَلَن يَضُرَّ اللّهَ شَيْئًا
وَسَيَجْزِي اللّهُ الشَّاكِرِينَ
Muhammed je samo Poslanik, a i prije
njega je bilo poslanika. Ako bi on umro
ili ubijen bio,
zar biste se stopama svojim vratili?
Onaj ko se stopama svojim vrati, neće
Allahu nimalo nauditi, a Allah će
zahvalne sigurno nagraditi.
Ibn Abbas reče: Tako
mi Allaha kao da ljudi nisu znali da je
Allah objavio ovaj ajet, dok ga nije
proučio Ebu Bekr. Ljudi počeše učiti
ovaj ajet, pa nisi mogao nikoga vidjeti,
a da ga ne uči.
Omer reče: Tako mi
Allaha, nakon što čuh ovaj ajet kojeg je
Ebu Bekr proučio, shvatih da je to
istina. Sjedoh na zemlju, jer mi noge
otkazaše poslušnost, a zatim, padoh po
zemlji i iz ajeta shvatih da je Poslanik
umro.
na vrh
Izbor Ebu Bekra za
njegovog nasljednika - halifu
Nakon Poslanikove,
s.a.v.s, smrti najvažnije je bilo
izabrati vođu koji će voditi računa o
vjeri i dunjalučkim potrebama ljudi.
Alija je smatrao da hilafet treba
pripasti njemu, jer je rod Poslaniku. U
Fatiminoj kući sastali su se on, Zubejr
i neki ljudi iz plemena Benu Hašim.
Ensarije se skupiše u Sekifi plemena
Benu Sa'ide s namjerom da izaberu halifu
od njih. Muhadžiri su se okupili oko Ebu
Bekra i Omera.
Ebu Bekr, Omer, Ebu
'Ubejde i muhadžiri zaputiše se u Sekifu
Benu Sa'ide. Razmijenili su mišljenje sa
ensarijama. Ensarije su iznijeli svoje
odlike i ukazali da imaju pravo na
hilafet. Ebu Bekr reče: Dobro koje
ste spomenili vama i pripada. Međutim,
Arapi se neće pokoriti nikome osim
Kurejšijama. Oni su najboljeg roda i
najbolje teritorijalne pozicije.
Podigao je ruke Omera i Ebu 'Ubejdea i
rekao: Ja vam predlažem jednog od ove
dvojice. Jedan ensarija reče:
Neka bude jedan od vas jedan od nas.
Ljudi počeše raspravljati i dizati
glasove, pa su se pobojali sukoba. Omer
reče Ebu Bekru: Pruži ruku! On
pruži ruku i prisegu dadoše muhadžiri i
ensarije.
na vrh
Priprema i ukop
časnog tijela
U utorak je Poslanik,
s.a.v.s, je ogasuljen, a da mu nisu
skidali odjeću. Gasulili su ga:
·
El-Abbas;
·
Alija;
·
Kusum, Abbasov sin;
·
El-Fadil, Abbasov sin;
·
Šukran, Poslanikov oslobođeni rob;
·
Usama ibn Zejd;
·
Evs ibn Havli.
El-Abbas, El-Fadl i Kusum su ga
okretali, a Usama i Šukran polijevali
vodu. Alija ga je gasulio. Evs ga je
naslonio na svoje grudi.
Okupali su ga tri puta
vodom i lovorom. Vodu su donijeli sa
bunara Sa'da ibn Hajseme iz Kubaa. Bunar
se zvao El-Gars. Poslanik, s.a.v.s. je
pio tu vodu dok je bio živ.
Poslije toga su mu
obukli ćefine. Sastojali su se od tri
dijela bijelog jemenskog pamučnog
platna. Nije imao košulju, niti čalmu.
Umotali su ga u platno.
Ebu Talha iskopa kabur
na mjestu gdje je preselio. Iskopali su
procijep sa strane. Tabut je stavio na
ivicu kabura. U prostoriju je ulazilo po
deset ljudi da klanjaju dženazu. Niko im
nije bio imam. Prvo je porodica
klanjala, pa muhadžiri, zatim ensarije.
Nakon njih klanjala su djeca pa žene. A
možda su žene klanjale prije djece.
Tako je protekao čitav
utorak i većina noći u srijedu. Nakon
toga, spustili su ga u kabur i zakopali.
Bilo je to na kraju noći u srijedu.
na vrh
|
